Izložba hercegovačkih franjevaca slikara u Širokom Brijegu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Izložbu HERCEGOVAČKI FRANJEVCI SLIKARI, koja će se održati u petak 25. rujna u 19 sati u franjevačkoj galeriji u Širokom Brijegu nije lako ukratko predstaviti. Zato iznosimo nekoliko sličica iz prošlosti i sadašnjosti koje nas mogu potaknuti da i sami ponešto istražimo i bolje upoznamo, navodi se u priopćenju organizatora.

„Zanos je doista izgrađene umjetnosti da prikazom ljepote uzdigne duh do takve visine koja je s onu stranu kraljevstva materije, do Boga, najvišega dobra i najviše ljepote.“ Tim riječima Pija XII. dodajmo nauk II. vatikanskog koncila: “Među najplemenitije djelatnosti ljudskoga duha s potpunim se pravom ubrajaju lijepe umjetnosti” (SC 122).

Iz istih razloga širokobriješka FRAMA ima Likovnu sekciju, a da se u ovoj Godini posvećenoga života postavi izložba hercegovačkih franjevaca slikara predložio je donedavni voditelj FRAM-e fra Željko Barbarić. Valja imati u vidu da u zapadnoj Hercegovini i u Duvnu nije bilo niti jedne prave crkve gotovo tri stoljeća (1563. – 1848.), što je, uz ostale nedaće, onemogućilo bilo kakvo umjetničko stvaranje, pa i nabavu umjetnina, osim umjetnički oblikovanih bogoštovnih predmeta.

Miho Čuić, slikar (Tomislavgrad, oko 1750. – Seonica, 24. IV. 1809.). Pripadao franjevačkom redu. Studirao je u Italiji, boravio u Grčkoj. Poslije popravka crkve i samostana u Fojnici (1798) oslikao je crk. svod i oltar. Crkva je srušena 1884. a freske su uništene. U samostanu u Visokom nalaze se dvije njegove potpisane slike (Sv. obitelj s Joakimom i Anom, 1795.; Uzne- senje Marijino, 1804), a pripisuju mu se slike iz samostana u Fojnici (Sv. Anto pustinjak, Sv. Bono, Portret fra Grge Ilijića, Bezgrešno začeće). Slikao je po uzoru na tal. renesansne i barokne majstore“ (Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Zagreb, 1995.). „

O. Ante Karačić član redodržave Hercegovine preminuo je u Gospodinu dne 10. listopada, postao redovnikom sv. Franje 1857. dne 27. kolo- voza, a misnikom 2. travnja 1863. Nauke one niže svršio u Hercegovini, a više u Italiji. Pokazavši kao mladić mnogo dara za slikarstvo njegovo ga starješinstva (!) pošalje u Monakov /tj. Műnchen/, da se ondje uči slikanju, a poslije dvije godine (1870.) odašalje ga u Rim, gdje bi se jevtinije mogao naobraziti u toj struci kod čuvenog slikara franjevca o. Lifreda. Ovdje ga jedan slučaj tako ozlovolji, da je izgubio svu volju za daljnju nauku. Došav naime kasno u noći u Rim, od kolodvora do samostana sv. Bartula najmi si kola. Došav pred samostan, kočijaš mu pokaže samostanska vrata da pozvoni neka mu otvore. Dok je on prešao preko trga sv. Bartula i pozvonio, kočijaš umakne preko Tibera i odnese mu kovčeg, u kom su bile sve crtarije, što ih je ponio sa sobom iz Monakova. Ne davši se više nikako nagovoriti, da prosliedi učenje slikarstva, uze ga pak pok. bl. usp. fra Anđeo Kraljević za svoga tajnika ...“ (Glasnik jugoslavenskih franjevaca, god. V., Sarajevo, 1891., 9., 146-147., u:

Fra Martin Mikulić, Hercegovina 1903., Šematizam, Mostar, 2003., str. 168.). Osim spomenute dvojice, vjerojatno se još pokoji franjevac u prošlosti okušao u slikarskom umijeću. Ovdje ćemo navesti imena redovnika koji su prije akad. slikara fra Mirka Ćosića predavali crtanje, umjetnost ili po- vijest umjetnosti na Franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu. To su: fra Mate Čuturić, fra Bono Jelavić, fra Branko Marijić, fra Živko Martić, fra Fabijan Paponja i fra Marijan Zubac. Uz navedena imena ne može se, barem ne uvijek, vezati naročitu umjetničku darovitost.
Fra Pio Nuić (Drinovci, 1910. – Mostar, 1988.), u Beču je završio Građevinsku akademiju. Bio je ovlašteni inženjer arhitekture. Projektirao je veći broj crkava. Dizajnirao je crkveni namještaj. Od njega baštinimo samo Portret majke i oltarnu sliku u Blagaju Presveta Trojstva. Predavao je crkve- nu umjetnost na Franjevačkoj teologiji u Mostaru (1940. - 1944.).

Fra Dionizije Lasić (Uzarići, 1913. – Zagreb, 1997.), napisao je vrijednu i opširnu knjigu Pleterni ukras, Chicago, 1995. U mladosti je crtao, najviše olovkom. Kako je sam kazivao, crtarije nije uspio sačuvati. Nije isključe- no da bi se koja mogla naći među njegovim knjigama.

Fra Tihomir Bazina, Kočerin, 18. 1. 1981. Akad. grafičar i profesor likovne kulture. Od 2012. je asistent na doktorskom studiju Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Na poseban način bavi se minijaturom. Do sada je izlagao na šest samostalnih te više skupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu. Autor je poštanske markice Božić i Nova godina 2013.

Fra Mirko Ćosić (Buhovo,1903. – Mostar, 1967.), bio je prvi diplomirani slikar franjevac iz BiH. Diplomirao je u Zagrebu u klasi prof. Vladimira Becića. Predavao je crtanje i povijest umjetnosti u gimnaziji na Širokom Brijegu od 1935. do 1945. Partizani su uništili gotovo sve njegove slike. Slikao je ponešto i u kaznionici u Zenici, u kojoj je odležao više od šest godina. Sačuvano je svega pedesetak njegovih radova. Naslikao je oltarne pale u Rasnu i na Čerinu te dvije zidne slike u staroj crkvi u Gorici. Monografi ju Fra Mirko Ćosić (Široki Brijeg – Mostar, 2004.) priredio je fra Vendelin Karačić.

Fra Stanko Ćosić, Zagreb, 27. 9. 1984. Počeo je povremeno slikati kao srednjoškolac. Služi se uljanim bojama i akrilikom. Slika obiteljske teme.
Fra Blago Karačić (Gornji Crnač, 1914. – Široki Brijeg, 1994.), osebujnošću je izborio značajno mjesto među hrvatskim slikarima izvornoga izraza. Počeo je slikati u poodmakloj dobi. Samostalno je izlagao u BiH i diljem Hrvatske 16 puta. Njegovo slikarstvo ocijenili su visokim ocjenama i strogi kritičari. Manju monografiju Fra Blago Karačić objelodanila je Franjevačka galerija Široki Brijeg.

Fra Vendelin Karačić, Gornji Crnač, 18. 11. 1942. izradio je nacrte vitraja za crkve u Čapljini, Ljubuškom, Turčinovićima, Crnču, Š. Brijegu (sakristija), te u Mostaru (koji su uništeni). Povremeno je slikao. Autor je dvadesetak spomenika braniteljima i ratnim žrtvama.

Fra Vine Ledušić, Bukovica, 1. 9. 1974. Najviše slika kombiniranom tehnikom. Sklon je kolorizmu i apstrakciji. U pripremi je njegova prva samostalna izložba.

Fra Vinko Mikulić, Potkraj, 1. travnja 1947. Slika, gotovo isključivo, uljem na platnu. Ostvario je šest samostalnih izložaba; izradio vitraj Sv. Franjo i Gubijski vuk za Crkvu sv. Ilije u Masnoj Luci.

Fra Jerko Penava, Batin, 10. 4. 1948. – Asiz, 16. 9. 2008. Služio se različitim slikarskim tehnikama. bio je sklon apstrakciji. Izlagao je samostalno više puta u domovini i u Švicarskoj.

Fra Bože Radoš. Omolje, 30. 7. 1965. Dosad je ostvario 13 samostalnih izložaba. Slika sakralne i profane motive, uglavnom uljanim bojama. Kreće se u rasponu od snažne ekspresije do lirske umilnosti. Živi i radi u Čapljini.

Fra Velimir Šimić (Grude, 1896. – Mostar, 1980.), bio je vrlo darovit. Njegovu odlasku na studij slikarstva ispriječila se bolest. Restaurirao je kipove i podosta je slikao, ponajviše ulja na platnu. Partizani su uništili sve njegove slike, osim jednog autoportreta. U poratnom razdoblju, zbog drhtavih ruku, i nije slikao. Sačuvan je samo Portret mog oca.

Ova izložba, u Godini posvećenoga života, šalje poruku: „Umjetnost je prije svega otkrivenje, blagoslov i posvećenje čovjekova bića” (Michelangelo).