Jablanica: Mlade softe upoznaju nove sredine, običaje i stječu radne navike

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Selo Doljani na području općine Jablanica, na nadmorskoj visini koja do 750 metara, ovog ramazana, svetog mjeseca muslimana, mjesto je boravka jednog od učenika Gazi Husrev-begove medrese iz Sarajeva.

Učenike tijekom ramazana nazivaju i softama koji odlaze u određena mjesta, džemate, gdje borave mjesec dana i obavljaju sve dužnosti koje su im kao budućim vjerskim službenicima stavljene u obavezu.

Riječ je, prije svega, o pet namaza, učenju mukabela, klanjanju teravih-namaza, učenju djece. Softa treba da vodi jedan cjelokupan vjerski život u džematu u kojem je angažiran.

Ekipa agencije Anadolije odlučila je posjetiti jednog od učenika koji su raspoređeni širom BiH. Odlučili smo se za selo Doljani koje je od centra Jablanice udaljeno oko 12 kilometara. Put nas je do sela doveo kroz živopisne krajolike. Jako malo vozila se kreće dionicom do sela iznad kojeg se uzdižu stijene Oklanice.

Zanimljivo je da smo na putu do sela sreli jako malo ljudi ali, kažu nam mještani, da su svi okupirani svojim obavezama. Riječ je o povratničkom selu sa oko 60 domaćinstava. Miješano je stanovništvo, ima i muslimana i katolika koji pokušavaju zaboraviti ratna događanja '90-ih godina i ružne uspomene.

Dočekuje nas Rijad Subašić, softa ili hodža, kako ga mještani nazivaju, učenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Rijad je iz Tarčina kod Sarajeva. Dobro mu ide uloga softe, iako ima tek 18 godina.

Samo pozitivna iskustva

"Ovo nije prvi put da sam na ramazanskoj praksi, bio sam i u prethodne dvije godine. Po prirodi sam avanturista, volim promjene, pa na neki način ovo mi i prija. Imam pozitivna iskustva, ništa negativno, mada sam prethodnih godina bio u selu koje je blizu mjesta u kojem mi žive roditelji, pa sam od kuće išao da obavljam namaze", ispričao je Rijad koji nas je dočekao ispred kuće u kojoj provodi ramazanske dane.

Jedan njegov dan je jako dug. Počinje sa sehurom, nastavlja se sabah-namazom, podne-namazom, učenjem Kur'ana, mukabelom...

"Najviše se družim sa djecom, omladinom. Budući da nam se bliži Lejletul Bedr pripremamo mevlud. Imamo svakodnevne probe, pripremamo ilahije, sjedimo, pričamo neke zanimljivosti, vjerske. Postoje mnoge stvari koje ljudima nisu jasne, pa se ja trudim da im što bolje objasnim", kazao je Rijad.

Mještani sela su ga prihvatili toplo i domaćinski: "Prema meni se odnose fer i korektno. Mogu reći da me ljudi ovdje poštuju kao imama. Povratničko je mjesto, više sam u društvu omladine, ali svi me poštuju. U medresi sam svaki vikend išao kući, a ovo je sada malo čudno, biti odvojen od obitelji. Ovo je velika odgovornost, jer ja ovdje na neki način predstavljam svoju školu, profesore. Ovo nije jednostavan posao."

O tome da li će se u budućnosti baviti ovim poslom, Rijad sada ne bi mogao reći. Dok priča, sa terase ga gleda gazdarica Emina Milanović, koja Rijada, kako je kazala, gleda kao svoje dijete.

"Ima već četiri ili pet godina da je hodža kod mene, u kući do ove u kojoj živim. Kuham, perem... Imam lijepa iskustva sa softama. Svaki ostavi lijep utisak i žao mi je kada odlaze, plačem za njima. Bude kao moje dijete. Sama živim", ispričala je Emina.

Rijad, kako je kazala kroz smijeh, sluša: "Mora me slušat. Zajedno sehurimo, idemo na sabah-namaz, iftarimo se. Svako ima svoj prostor i nitko nikome ne smeta."

Priprema za poziv imama

Glavni imam u Jablanici Ekrem ef. Hodžić, kao učenik Karađoz-begove medrese u Mostaru, bio je softa. Za taj period vežu ga samo lijepe uspomene, lijepa poznanstva i upoznavanje novih običaja i sredina.

"Softe su učenici naših medresa, odnosno studenti naših visokih obrazovnih ustanova koji izučavaju islamske nauke, pripremaju se za put kojim će ići baveći se pozivom imama. To je, dakle, nekada u povijesti bilo tako kroz medrese kada su se naša djeca iz medrese pripremala za taj poziv", ispričao je Hodžić.

Danas je malo drugačije i efencija Hodžić objašnjava kako danas u medresama postoje ramazanske prakse koje obavljaju softe, nepunoljetna djeca koja su od roditelja otišla radi školovanja sa nekih 15-ak godina.

"Softe tijekom ramazana su oni koji su raspoređeni od strane Rijaseta Islamske zajednice u BiH, odnosno Uprave za vjerske poslove. Sa tim dekretom oni su dužni proboraviti ramazan u mjestima, džematima, za koja su određeni", pojasnio je Hodžić.

"Softa bi značilo da on ramazan boravi u džematu za koji je angažovan. On je dužan da u tom džematu bude tokom ramazana i obavlja sve one dužnosti koje su mu stavljene na obavezu. Riječ je, prije svega, o pet namaza, učenje mukabela, klanjanje teravih-namaza, učenje djece. Softa treba da vodi jedan cjelokupan vjerski život u tom džematu u kojem je angažiran", kazao je Hodžić.

Govoreći iz svog osobnog iskustva, objašnjava da je on devet ramazana boravio kao softa u različitim mjestima.

"Bio sam u devet različitih džemata. Još u medresi, prije punoljetstva, značilo je to mnogo za sazrijevanje te individue. Značilo je mnogo, jer se na tim ramazanskim praksama upoznaje naša različitost, naša raznolikost, od običaja do nekakvih specifičnosti nekih krajeva. Ja iz sjeveroistočnog dijela Bosne sam bio u Hercegovini. Razlike su tu. Mi kao softe upoznajemo te razlike. Nama kao softama, odnosno učenicima medresa, proširuju se horizonti, stječu se nova poznanstva koja su kroz život vrlo korisna", ispričao je Hodžić.

Običaj slanja softe u manje džemate

Nerijetko se, prema njegovim riječima, rađaju i nove ljubavi koje dovode i do brakova.

"Uobičajeno je da se softe šalju u mjesta, manje džemate koji nemaju kapacitete da imaju stalnog imama nego se u vrijeme ramazana aktiviraju te softe kako bi klanjali teravih-namaz, ali i ostalih pet vaktova namaza. Naravno, oni su tu ne samo da bi klanjali nego da bi vodili cjelokupan život u tom mjestu u kojem se nalaze. Na području Medžlisa islamske zajednice Jablanica trenutno imamo devet softi, osam iz Karađoz-begove medrese i jednog iz Gazi Husrev-begove medrese", pojasnio je Hodžić.

Poručio je da tradicija softi postoji od samog postojanja suvremenog načina obrazovanja kroz medrese u BiH, ali još i prije toga se u nekim knjigama spominju određeni studenti koji obnašaju dužnost imama.

"Duga je tradicija i prepoznatljiva je među narodom. Imamo situacija da se rastanak džemata sa softama proprati i plačem", dodao je Hodžić.

Na iftaru kod Emine bila je i Mirnesa Zahirović, učenica Karađoz-begove medrese u Mostaru.

"Ove godine je malo drugačije u ovom džematu, jer imamo i mukabelu koju ranije nismo imali. Sa Rijadom se družimo kako u džamiji tako i u šetnjama. Doživljam ga i kao prijatelja i kao hodžu s obzirom da i on ide u medresu", ispričala je Mirnesa.