Josipa Lisac za Bljesak.info: I danas živim istu ljubav

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Riječima oduševljenja 'pa to je Kalifornija' Josipa je komentirala svoj skori dolazak u Hercegovinu, kad će se publici u, kako otkriva za Bljesak.info, malo drugačijem repertoaru predstaviti 16. kolovoza na pozornici amfiteatara Herceg etno sela kod Međugorja.

O ovom koncertu, novom albumu, ljudskoj gluposti, društvu u kojem jesmo, ljubavi i neizostavnom Karlu Metikošu, razgovarali smo s Josipom Lisac koja je potvrdila kako i dalje živi po svom, jedinstvena, drugačija i bez predaje te da je upravo publika i ljudi oko nje ono iz čeg crpi silnu pozitivnu energiju.

Bljesak.info: Prošlo je dugo vremena od vašeg posljednjeg nastupa u Hercegovini, karte za ovaj koncert su planule, ljudima nedostajete. Zašto smo Vas morali ovako dugo čekati?

JOSIPA: Ja nekako uvijek nastojim reducirati sebe. Puno mislim o ljudima koji dolaze na koncert, i želim im uvijek priuštiti nešto novo i uvjeriti ih da ja zaista radim, da se trudim, da se ne dam.

Bljesak.info: Iza Vas je aktivno radno razdoblje, nakon izlaska iz studija s novim singlom 'Tu' krenuli ste s koncertnom promocijom. Otkud crpite energiju?

JOSIPA: Imam jaku duhovnu energiju koja i jeste najbitnija i koja ti daje podstrek, podršku, da želiš dalje, da želiš novo i ići naprijed. Duhovnost sigurno dolazi od energije i svih tih ljudi koji dolaze na koncerte koje ja doživljavam kao susrete ljubavi i prijateljstva. To su ipak ljudi, i mlađi i stariji, koji me prate poštivaju, pa onda otud i moje poštovanje prema njima, to se zavrti i otud dolazi energija. Kad je u pitanju fizička energija, tu sam nikakva.

Bljesak.info: Posljednji album je izašao 2009. Jeste li na tragu novog materijala?

JOSIPA: Da. Trenutno radimo Srđan Sekulović i ja, koji je inače kompletan autor i producent, s tim da je koautor teksta i Saša Antić iz TBF-a. Krenuli smo lagano, kao da nemamo neki plan, no pjesme se događaju i sljedeća već čeka u pripremi, dok za pjesmu 'Tu' radimo spot. Krajem godine planiramo sve definirati, ne znam koji broj će biti, ja ću nastojat da prikupim lijepe pjesme.

Bljesak.info: Ne bježite od suradnje s mlađim kolegama i u svakoj pjesmi donosite novi zvuk, novu sebe?

JOSIPA: Suradnje se dogode i one traže svoje vrijeme, ja ne planiram unaprijed. Ako me pitate jesam li sretna, jesam. Od Saše s kojim radim i na nekim drugim stvarima do grupe Quasarr s kojom sam imala božanstvenu pjesmu. To je po meni malo prealternativno za sve ovo što nas okružuje, pa mi je i ta spoznaja zanimljiva, treba to razumjet nadići. Nas još koliko je ostalo koji možemo kreativno razmisljati, maštovito, da se ne predajemo. Mi smo u manjini. Mi smo konzervativna sredina u kojoj dominira zabavna muzika, i gotovo. Sve što je van tog klišea zabavne muzike se smatra drugačije. Ja nisam nikakva alternativa ali cijelo vrijeme odskačem jer nisam u domeni zabavne muzike, koja je dominirajuća. Dosta sam radila na tome da me ljudi uopće razumiju, da shvate da volim promjene i da se mijenjam. Zašto bi bilo uvijek isto, zašto ne bi bilo uvijek drugačije, to je teže. Ja sam napravila spoj sa svim ljudima s kojima dišem, dok s onim drugim, nikako.

Bljesak.info: Često znate reći kako je za Vaš stil zaslužan Matt Collins koji je u to vrijeme, vrijeme sedamdesetih, kraljevao pozornicom?

JOSIPA: Karlo Metikoš je donio osvježenje na područje bivše Jugoslavije, ljudi koji su ga gledali nisu mogli doći sebi. On je svirao, pisao, skladao, komponirao antologijske stvari. Danas, da se 'Magla' ne izvede na koncertu, to bi bio protest. On je napravio kapitalna djela. Ja sam u toj priči jasno bila zadivljena sa svim tim i pronosila sam najviše toga, bilo je tu i drugih ljudi, ali ja ponajviše. Svidjelo sam mu se ja, baš takva kakva sam. Svidjelo mu se kako ja to radim i to se ne razumije. Čovjek koji stoji iza tebe, da ti podršku, gura te, više nego što bi ti sam sebe pogurao. On te drži i kao da je ponekad to više želio nego ja. Da budem dobra, da briljiram, da se mijenjam. Zapravo me je formirao i s ljubavlju mi je dao sve.

Bljesak.info: Vjerujte li da čovjek ima samo jednu ljubav?

JOSIPA: Da. Definitivno. Mnogi ne vežu ljubav uz prijateljstvo, ali to je osnovno, i to je baza. To je najuzivišenije. To netko zna, netko tako živi, neko priželjkuje, nekome se to ne sviđa, traži dalje. Ljubav je tajna i svi mi bi ju trebali otkriti, svatko za sebe, to mi je možda najbolja definicija. Ja i danas živim tu istu ljubav.

Bljesak.info: Žena ste koja inspirira mnoge, bilo svojom glazbom, svojom ljubavi, svojim životom, stilom. Što je ono što Josipu Lisac inspirira?

JOSIPA: Inspirira me puno toga. Nešto što nisam prije napravila, što sam željela. Inspirira me ono što vidim i čujem oko sebe, bez obzira bilo to pozitivno ili negativno. Život je izuzetno težak. Trenutci koji dolaze, mene osobno okrenu. Ideju treba pronaći, sve je oko nas.

Bljesak.info: Postoji li neki album, umjetnik, koji Vas je u posljednje vrijeme oduševio?

JOSIPA: Puno slušam klasične glazbe a izuzetno sam predana jazzu. U posljednje vrijeme to je Miles Davis i Boško Petrović. Jazz je moj prijatelj od 19-te godine kad sam upoznala naše vrhunske glazbenike, velikane jazza.

Bljesak.info: Danas čovjek kao da i ne postoji ako nije na društvenim mrežama. Kako Vi stojite sa statusima, profilima, selfijima?

JOSIPA: Najviše što ne mogu podnijeti je ljudska glupost i pomodnost, ovu jednu pošast. To je strašno. Da, ja živim internetski. Imam web stranicu i FB profil, ali to ne vodim sama, nemam ja vremena za to. Ne slikam se kako u restoranu jedem i sad je baš fino, puše maestral ili kako je u Zagrebu pala kiša, pa ja sad svima želim laku noć. Moja privatnost je vrlo mala, ona je samo u mom domu, kad su vrata zatvorena. Čim ja ta vrata otvorim, izađem van, moja privatnost nestaje, ali ja sam se naučila s time nositi i to pronositi.

Bljesak.info: Na Blues festu ste imali koncert za sjećanje, krenuli ste sevdahom rekavški kako je to naš domaći bh. blues, muzika najbliža gradu na Neretvi, do nezaboravnih svjetova ljubavi i mladosti. Što nas čeka u Etno selu?

JOSIPA: U Mostaru je bilo fantastično, izvodila sam akapela sevdah, vašu ljubavnu pjesmu, i bila sam frapirana tom tišinom i kontaktom s publikom. Ja se uvijek veselim svakom susretu, to nije fraza, nego zaista tako. Znam kuda idem, karakterno i znam da ću se susresti s ljudima koji to razumiju, podržavaju, toleriraju i vole. Ja sam zahvalna na tome, tako da ću u Etno selo donijeti ono što imam i ono što jesam. To je moja poruka svima.