'Kasni Rembrandt' na izložbi u Amsterdamu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Više od stotinu djela Rembrandta van Rijna izloženo je u amsterdamskom Rijksmuseumu na izložbi "Kasni Rembrandt", prvoj retrospektivi usredotočenoj isključivo na posljednja djela toga velikog baroknog majstora.

Izložba obuhvaća četrdesetak slika, dvadesetak crteža i trideset grafika nastalih potkraj umjetnikova života, u vrijeme kada je stvorio svoja najbolja djela, prenosi francuski portal za kulturu Culturebox.

Kako se ističe u najavi izložbe, koja je prije Rijskmuseuma bila postavljena u londonskoj National Gallery, Rembrandtova kreativnost posljednjih godina njegova života dobila je novu energiju, a baš ti kasni radovi određuju i našu predodžbu o njemu kao čovjeku i umjetniku.

Umjetnik ispred svojega vremena

Rembrandt je bio umjetnik ispred svojega vremena, smatra direktor Rembrandtove kuće u Amsterdamu Michael Huijser. "Imao je snažan ego, bio je svjestan svojega talenta, u slikarstvu je išao do krajnjih granica", istaknuo je Huijser.

Izložbu koja obuhvaća djela posuđena iz velikih svjetskih muzeja i privatnih kolekcija, britanski The Guardian navodi na popisu deset ovogodišnjih izložaba u Europi koje se "nipošto ne bi trebalo propustiti", napominjući da uključuje umjetnikove autoportrete, među kojima su i Autoportret s turbanom iz haaške galerije Mauritshuis i Autoportret u dobi od 63 godine koji se čuva u londonskoj National Gallery.

Osim toga, izložene su i slike "Jakovljev blagoslov" (1656.), "Portret Jana Sixa" (1654.), "Obiteljski portret" (1632.) te "Predstavnici suknarskog ceha" iz 1661., slika koja pokazuje njegovo umijeće u kombiniranju svjetla i sjene, boje i teksture ili "Židovska nevjesta" nastala oko 1666. zložba u Rijksmuseumu bit će otvorena do 17. svibnja.

Vlastiti lik trajno nadahnuće

Rembrandt Harmenszoon van Rijn rodio se 1606. u Leidenu. Najsvestraniji slikar i bakropisac nizozemske umjetnosti 17. stoljeća, s iznimnim darom za pojedinosti i kompoziciju i posebnim naglaskom na uporabi boje i chiaroscura, stvorio je velik opus od 700 ulja, 1800 crteža i 300 bakropisa.

Iz Leidena 1631. odlazi u Amsterdam gdje postaje cijenjeni slikar. Slika uglavnom skupne ("Anatomija doktora N. Tulpa", 1632.; "Noćna straža, 1642.) i pojedinačne portrete ("Saskija kod Flora", 1634.; "Muškarac sa zlatnom kacigom", 1652.; "Portret Jana Sixa", 1654.) i velik broj autoportreta, te biblijskih i mitologijskih kompozicija ("Samsonovo osljepljenje", 1636.; "Suzana u kupelji", 1649.).
U posljednjem razdoblju nastala su djela savršene produhovljenosti u kojima je stvarnost prisutna kao ideja. Biblijske su teme ostvarene potpuno slobodno, često su uklopljene u građanske interijere, a likovi su u suvremenoj odjeći ("Jakovljev blagoslov", "David svira harfu pred Saulom", 1657.; "Povratak razbludnoga sina", 1660.).

Tada su nastali i njegovi posljednji portreti poput velikoga skupnog portreta "Predstavnici suknarskoga ceha", tzv. Staalmeesters, "Židovske nevjeste", "Lukrecije" (1666.), "Žene s nojevim perom u ruci" (1667.) te autoportreti. Vlastiti lik bio mu je trajno nadahnuće. U ulju i bakropisu izradio je oko 100 autoportreta koji pokazuju sve faze njegova slikarskoga razvoja i sazrijevanja - prve je izradio oko 1628., a posljednji 1665.

Umro je u Amstardamu 1669.