Kinematografija u BiH na niskim granama: Država ne prepoznaje isplativost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bosanskohercegovački producent i redatelj Nedim Karalić kazao je da kinematografija u BiH može biti jedna od najisplativijih gospodarskih grana, ali da, nažalost, država to ne prepoznaje.

On je u razgovoru za Fenu tijekom prvog Međunarodnog susreta mladih stvaratelja "City od art - Počitelj" govorio o problemima u bh. kinematografiji te razlozima nenapredovanja u ovoj oblasti i položaju kinematografije u zemljama regije.

Objasnio je da državna Fondacija za kinematografiju financira filmove s oko 20 do 25 posto proračuna, dok se ostatak novca dobiva apliciranjem iz europskih fondova ili pronalaskom koproducenata.

‘’To znači da se i tih 75 do 80 posto novca koji dolaze iz inozemstva potroši u BiH, a kao što svi znamo, ne postoji nijedna gospodarska grana u BiH gdje uložite 20 i dobijete 80 posto’’, kazao je. Država je još, dodao je Karalić, smanjila proračun za kinematografiju, jer je 2008. iznosio oko 3.200.000 KM, a 2015. iznosi oko 1,5 milijuna KM.

‘’Znači došli smo do toga da Fondacija za kinematografiju godišnje financira snimanje samo jednog igranog filma u iznosu od 400.000 KM’’, pojasnio je Karalić. Osvrnuo se na značaj uvođenja povrata poreza za strane koprodukcije te podsjetio da povrat poreza u Bugarskoj iznosi 30, u Hrvatskoj 20 posto, dok u BiH ne postoji.

‘’Istina je da povrat poreza iznosi značajnu sumu novca, ali taj novac ipak ostaje u državi, jer strana koprodukcija zapošljava domaći kadar, plaća smještaj i hranu i ostavlja taj novac u BiH ‘’,rekao je. Mišljenja je da bi to privuklo strane koprodukcije da snimaju u BiH, kao i zbog prirodnih ljepota.

Ipak, Karalić je naveo da su nakon rata bh. filmovi osvojili mnoge svjetski priznate festivalske nagrade, dok je Hrvatska, čija je kinematografija znatno uznapredovala, tek ove godine osvojila nagradu na Filmskom festivalu u Cannesu.

Najveći broj filmova u regiji, kaže, snima se u Srbiji , dok Hrvatska izdvaja najviše novca za kinematografiju, a ima i najbolje uređen zakonski okvir kojim se najviše štiti kinematografija.

‘’U Hrvatskoj postoji Audiovizualni centar po uzoru na europske. Bilo bi dobro da se sličan centar osnuje i u BiH čime bi se više novca izdvajalo za filmove i kulturu generalno. Proračun za kinematografiju u Hrvatskoj godišnje iznosi oko osam mlijuna eura, što je cifra o kojoj mi možemo samo sanjati’’, smatra Karalić.

Naglašava da je situacija u bh. kinematografiji vrlo loša, jer država ne ulaže u nju, „prvenstveno što nijednoj političkoj opciji ne odgovaraju kulturno-obrazovani građani koji bi ih u jednom trenutku mogli nadjačati intelektualno“.

Bh. kinematografija je, zaključio je Karalić, doživjela svoj puni sjaj 80-ih godina prošlog stoljeća te dodao da u ovakvom političkom sustavu nije moguće vratiti ni djelić te slave. Producent FTV-a i profesor Akademije dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli Edin Lonić kazao je da kinematografija u BiH ne postoji, prvenstveno zbog nedostatka kinoteka, profesionalnih tehnika za iznajmljivanje, filmskih zanimanja koji su izumrli, distributera i kinoprikazivača.

‘’Trenutno u Mostaru ne postoji kino. A prije rata, Sarajevo je imalo oko 40 kina, ako uključimo i domove kulture koji su imali infrastrukturu za prikazivanje filmova’’, objasnio je. Kao problem naveo je i nepostojanje poreznih olakšica za strane produkcije u BiH.

‘’Popularna američka serija „Igra prijestolja“ je snimana u Dubrovniku, jer su njihovoj produkciji omogućili porezne olakšice u zamjenu za zapošljavanje domaćeg kadra ‘’, pojasnio je.

Kao pozitivan segment, Lonić je izdvojio veliku ljubav i želju da opstane bh. kinematografija.