Kod Neuma otkriven drevni megalitski opservatorij

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Brdo Glimač na kojemu se nalaze kameni prapovijesni monumenti, već samim pogledom na njega ispred njegovog podnožja sa istočnih, južnih i zapadnih strana, ostavlja izuzetno upečatljiv vizualni dojam koji podsjeća na kakvu ogromnu prirodnu stjenovitu piramidu. Osim arheoloških neprocjenjivo vrijednih zanimljivosti, ova kamena brda oko Neumskog Graca kao i u čitavom Neumskom zaleđu predstavljaju u jedno pravo prirodno-geološko čudo'', napisao je na svom blogu Goran Glamuzina, arheolog.

Više o ovom otkriću pročitajte u nastavku teksta autora Gorana Glamuzine.

Iako, do današnjeg vremena, u stručnom arheološkom smislu nažalost nije sistematski i detaljno istraženo više od tri prapovijesna lokaliteta s gradinama i gomilama na širem prostoru Hercegovine, današnji javno dostupni internetski satelitski preglednici svima znatiželjnima omogućuju da kristalno jasno vide jednu neporecivu arheološku činjenicu, a to je da područje Hercegovine sadrži neizmjeran broj prapovijesnih tumulusa, te mnoštvo prapovijesnih gradina, koji od strane struke doslovno nisu 'ni dirnuti'. U okviru svih takvih kamenih ostataka, ustvari drevnih kamenih građevina, posebice intrigiraju tzv. gradine, koje na brojnim hercegovačkim mjestima gdje se nalaze predstavljaju prave drevne gradove utvrđene kamenim zidinama, na drugima pak mjestima predstavljaju ostatke urušenih utvrda i stražarnica, dok na pojedinim lokacijama predstavljaju veća ili manja kamena utvrđenja tzv. pribježišta ili refugije gdje se lokalno prapovijesno stanovništvo sklanjalo u slučaju većih opasnosti.

No, ove svrhe prapovijesnih gradina su samo jedan mali djelić njihovih pravih svrha izgradnje, jer s druge pak strane mnoge gradine, pa i mnogi tumulusi, predstavljaju ni manje ni više već prave monumentalne građevine - neporecive ostatke drevnih hramova, svetišta, obrednih kamenih građevina, a na nekim mjestima predstavljaju čak i prave megalitske opservatorije ili drevne zvjezdarnice.

Neočekivano otkriće prapovijesnog monumentalnog svetišta na brdu Glimač kod Neuma

Među brojnim takvim monumentalnim prapovijesnim objektima izgrađenim od velikih ili megalitskih kamenih blokova, posebno vrijedan arheološki lokalitet predstavlja jedna totalno nepoznata 'gradina' koja se nalazi u Neumskom zaleđu kod sela Gradac.

Naime, autor ovog bloga, zajedno s još par ljubitelja drevnih megalitskih lokaliteta na ovom području, detaljnijim terenskim obilaskom i površinskom prospekcijom razotkrio je činjenicu da ova gradina predstavlja drevno megalitsko svetište i ustvari jedan pravi drevni prapovijesni opservatorij stariji od 3600 godina. Do ovog iznenađujućeg otkrića došlo se kroz višestruke obilaske ovog lokaliteta tijekom 3 mjeseca ove godine, pri čemu je monumentalnost samog mjesta zaintrigirala i urednike s HRT-a, točnije s Hrvatskog radija 3 programa, nakon čega je posljednji obilazak ovog arheološkog nalazišta zajednički izveden uz popratno detaljno video i audio snimanje čitavog tijeka obilaska za potrebe specijalne dokumentarne emisije tzv. Radio drame koja će u skorije vrijeme biti emitirana na Hrvatskom radiju 3 programa.

Ova gradina, koja ustvari to nije, već je riječ o specijalno manufakturiranom obrednom vrhu brda, odnosno o drevnom svetištu, smještena je neposredno sa sjeverne strane nevjerojatno lijepog i pitoresknog krškog Gradačkog polja. I kod lokalnog stanovništva, kao i na detaljnim topografskim kartama, ovaj brijeg nosi zanimljivi naziv Glimač. Prethodnim obilascima ovog područja autor je jasno zamijetio da se u pogledu vanjske morfologije ovaj brijeg posebice njegova gornja polovica, među ostalim okolnim uzvišenjima, izrazito ističe po svom ušiljenom, piramidolikom i stršećem obliku. Naknadnim pregledom satelitskih i ortofoto snimaka jasno i nedvojbeno je zapaženo kako se na samom vrhu brda nalazi gradinski tip prapovijesnih konstrukcija, odnosno ostaci raznih kamenih bedema, i suhozidnih objekata.

Nakon toga, i na dodatno iznenađenje, pregledom sve dosadašnje arheološke literature, radova, te posebice glavnog kataloškog i službenog arheološkog državnog registra - tzv.Arheološkog leksikona BiH, spoznato je to da ova gradina uopće nije registrirana, a posebno nije nikad niti malčice istraživana, odnosno drugim riječima rečeno - od struke nije 'ni dirnuta'. U okviru Neumskog Graca i okolnih sela, tek je nekolicina prapovijesnih gradina registrirana, od kojih niti jedna nije dosada niti malo istraživana, pri čemu se ovoj na brdu Glimač najbliža registrirana, no ne i istraživana, gradina nalazi na susjednom istočnijem brijegu Malokrn. Sve ovo bilo je razlogom više da autor ovog portala napravi preliminarni obilazak, ove, kako će se kasnije ispostaviti, po svemu sudeći jedinstvene gradine šireg područja Neumskog zaleđa pa i ovog dijela Hercegovine.

Brdo Glimač - prapovijesna sveta gora s megalitskim građevinama

Brdo Glimač na kojemu se nalaze kameni prapovijesni monumenti, već samim pogledom na njega ispred njegovog podnožja sa istočnih, južnih i zapadnih strana, ostavlja izuzetno upečatljiv vizualni dojam koji podsjeća na kakvu ogromnu prirodnu stjenovitu piramidu.

Osim arheoloških neprocjenjivo vrijednih zanimljivosti, ova kamena brda oko Neumskog Graca kao i u čitavom Neumskom zaleđu predstavljaju u jedno pravo prirodno-geološko čudo, jedan geomorfološki fenomen koji već samo zastajanjem na prometnici pored ovih brda i pogledom na njih izaziva oduševljavajući osjećaj i duboku impresiju.

Naime, vapnenci od kojih su izgrađena ova brda na ovom prostoru, kao malo gdje u Hercegovini, imaju nevjerojatno izražen površinski reljefni fenomen okršavanja, i krških formi, gdje je upravo jedna posebna takva geološko-reljefna pojava prisutna kako na ovom brdu Glimač, tako i na svim tim brdskim lancima sa sjeverne strane Gradačkog polja, koja se očituje u iznimno impresivnim poput kakvih naslaganih visokih 'šnita' ili 'zidova' potpuno vertikalnih slojeva bijelih vapnenaca koji izrazito strše po čitavoj brdskoj površini.

A upotpunjenju geoloških atrakcija ovog dijela Hercegovine nedvojbeno doprinose pojedine vrhunski atraktivne špilje i jame, koje su široj javnosti također gotovo nepoznate, a nalaze se upravo na području oko Gradačkog polja.

U početnoj avanturi dolaska, tj.uspinjana do samog vrha brijega, autor je već u startu uvidio da se ovdje radi o izrazito nepristupačnom te neprohodnom terenu, čiju prohodnost pored ogromnih škrapa i stjenskih slojeva na vrhovima oštrim poput žileta, uvelike otežava izrazito gusta vazdazelena mediteranska vegetacija prepuna igličastih i bodljikavih grmova. Na prvi pogled već u startu penjanja i s pogledom na teren preko kojega se treba uspeti, sam uspon do na vrh se činio uistinu nemoguć. No, na svu sreću, i avanturističko oduševljenje, pronađena je prava izvorna ilirska staza koja vodi od samog podnožja brijega do vrha, koja se nalazi s istočne strane brijega.

Naknadnim početnim probijanjem kroz ovu drevnu stazu jasno se uvidjelo kako je ona perfektno izvedena unutar jednog izduženog uskog jarka koji se pruža od dna do vrha brda. Potom se još boljim pregledom uvidjelo da se ovdje radi o jednom rasjedu tj. tzv.rasjednoj paraklazi koja linijski ide od dna do vrha istočne strane brijega. Ono što je pri tome bilo zanimljivo jest sama činjenica da je upravo najgušće igličasto-bodljikavo grmlje i zimzelena stabla najviše izrazlo unutar ovog rasjeda, te je jedini način na koji je ova drevna ilirska staza otkriven bio taj da se izvede mukotrpno probijanje kroz ovu gotovo totalno neprohodnu vegetaciju.

Ali, to probijanje kroz zaraslo grmlje već u donjem dijelu ovog rasjeda odnosno ilirskog puta, se itekako isplatilo, jer je poslije narednih obilazaka ovog lokaliteta spoznato to da ovaj, drevni više od 3000 godina stari, put predstavlja i jedini 'najlakše' prohodni put od dna brda do njegovog vrha. Iako na prvi pogled otežano penjanje ovim drevnim putem, samim pogledom s obje strane rasjeda tj.puta jasno se vide stršeće ogromne vertikalne oštre stijene ponegdje s visinom i preko 4,5 metara, što ponovno i u ovom slučaju jasno dokazuju da su drevni ilirski stanovnici ovog kraja bili vrhunski 'inženjeri geologije' i perfektni poznavatelji svih vrsta, tipova i oblika stijena na kojima su, i od kojih su, gradili svoje kamene monumente, gradine i 'gomile'.

Već na početno oduševljavajuće iznenađenje autor je na nižem dijelu padine pri samom početku drevne staze, razotkrio jedan nevjerojatan monumentalni odnosno megalitski zid. Pregledom ovog bedema jasno se zapazilo kako je građen od relativno velikih do uistinu velikih megalitskih kamenih blokova, koji su na jednoj sekciji zida složeni tako da je na tom mjestu ostavljena kao nekakva šupljina ili komora na čijem je vrhu postavljen jedan ogromni megalitski blok.

U ovu komoru unutar megalitskog bedema, čak se može ući i sageti poput slučaja u kiklopskog zida na Daorsonu, samo što je ovaj kiklopski zid za razliku od Daorsonskog dosta 'primitivnijeg' izgleda no u okviru toga jako je bitno spomenuti naknadno spoznatu činjenicu a to je da je ovaj kiklopski zid kod Neumskog Graca od onoga već općepoznatoga u Daorsonu stariji i više od 1000 godina. I znajući tu činjenicu i dodatnim uvidom da unutar mnogih dijelova ovog bedema postoje jasno vidljivo četvrtasto i pravokutno klesani blokovi, otkriće postaje još zanimljivije jer u ovom slučaju neporecivo dokazuje da je ovdje riječ o jednoj od najstarijih obrada kamena u Hercegovini kao i to da se radi o jednoj pravoj izgubljenoj drevnoj civilizaciji starijeg brončanog doba o kojoj većina, pa ni struka, gotovo ništa ne zna.