Koliko je Mostar 'kulturan' i tko slavi život u gradu na Neretvi?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ulazimo u četvrti val. Ili ćemo uskoro ići. Val koronavirusa i novih sojeva. Već nas plaše prognozama da će listopad 'obilovati' novozarežnim ako se ne cijepimo. Od ovog cjepiva naravno koje imamo. A i to što imamo, kažu – ljudi ne žele da iskoriste i da se cijepe. Jer oboljevaju i cijepljeni.

No, do listopada i novih brojki o zarazi, delta, lambda i tko zna kojem još soju virusa – valja malo 'udahnuti zraka' i živjeti, nečega se sjećati u tmurnim jesenjim danima i maštati o novom ljetu. Čekati ga, jer stalno nešto čekamo. Čekamo i da Mostar 'ima više kulture'. 2020. smo 'bacili u vodu', ali što ćemo s 2021. Brojni festivali diljem Hercegovine ove godine su se vratili, a kultura u Mostaru? Hmmmmm......

Nešto se događa

Nije da nemamo 'ponešto', ali je li to dovoljno za jedan od najvećih gradova u BiH. Bar se takvim epitetom 'busamo' kad hoćemo da se nešto hvalimo.

Mostar Summer fest, Mostarsko ljeto, Mostar Blues i Rock Festival, Street Arts Festival Mostar je prvo što nam 'naumpada' kada se spominju kulturna događanja u Mostaru.

Od lipnja do rujna dakle nešto se događa. Ali Mostar je ljeti pun turista, mladih ljudi, ljudi željnih dobre zabave, kvalitetnih događaja, dobrih koncerata, izložbi i svega što bi moglo dati pečat ovom gradu kao poželjna destinacija za ostati makar nekoliko dana, a ne biti samo prolazna stanica na putu do mora ili nekog drugog odredišta.

Ove godine smo van ovih pomenutih festivala, zabilježeni su još neki događaji, koncerti koji su ponuđeni Mostarcima, ali i onima koji su se zadesili u gradu na Neretvu u tom razdoblju.

Grad Mostar je poklonio građanima Palametu i njegove prijatelje, odnosno glazbene goste. To je bilo krajem lipnja ove godine, a i sam mladi glazbenik je tada izjavio da su 'ljudi zaslužili da se malo zabave.

''Ideja za koncert je nastala čisto zato što mislim da su ljudi zaslužili da dobiju nakon cijele ove ružne godine, ustvari evo skoro i dvije godine, neki koncert, da se malo zabave onako kako je to prije bilo i da ne prihvaćamo 'novo normalno' nego da se vratimo što prije na 'staro normalno' '', rekao je Palameta tada.

I bio je u pravu. Jer prepuno dvorište iza Gimanzije Mostar je pokazalo da mladima ovakvih sadržaja nedostaje.

Da su 'gladni' dobrog koncerta, nekog zabavnog performansa, zanimljive izložbe skulptura, plesnog spektakla i slično.

Ali toga nemamo. Individualni događaji organizirani samo za publiku željnu te vrste kulturnog uzdizanja - možda bi to bio pravi naziv za ono što Mostaru treba, fali, za čim vapi a i njegovi građani. Jer događanja u okviru nekoliko festivala imamo, ali ovih individualnih baš i ne.

Osim koncerta Palamete ove godine, ne smijemo zaboraviti ni koncert pod vedrim nebom Simfonijskog orkestra Mostar, povodom Svjetskog dana glazbe 21. lipnja.

Također, krajem srpnja ispod Starog mosta održan je nastup turskih zvijezda Mustafe Cecelija i Orhana Cakmaka. U pitanju je bila tradicionalna 10. manifestacija "Dani tursko-bosanskog prijateljstva".

Tko slavi život u Mostaru?

Ako pitate 'prosječnog' Mostarca da li je ikada čuo za ove dvije turske zvijezde, teško da ćete dobiti pozitivan odgovor. Ipak, 'prijateljevati' se mora. Pa kako god i na koji god način. Publika je to tako i shvatila.

A da se Grad potrudio dovesti možda nekog Mahmuta Orhana, čuvenog svjetksi poznatog turskog DJ-a i producenta čija glazba je poznata mlađoj, ali i onoj starijoj publici – situacija ispod Starog mosta bi zasigurno bila drugačija. Makar bi se osjećao život i slavio život. A i turisti bi bili zadovoljni. Naravno, ovo je samo prijedlog.

Dobra vijest je da su od prošle godine, one čudne pandemijske – kad je sve bilo stopirano, počele projekcije filmova SFF-a u Mostaru. I ove godine je nastavljeno s tim aktivnostima. Lijepo je vidjeti da film na takav način dolazi u Mostar. Nije da je raspored filmova koji se prikazuju baš gust, ali to je početak. Mogla bi to biti lijepa priča, ukloliko se bude razvijala na pravi način – kako je to npr. SFF radio u Dubrovniku, kada su se sve zvijezde SFF-a po završetku festivala družile u Dubrovniku. O tome su pisali svi, a fotografije zvijezda koje su dolazile u Dubrovnik bile su na naslovnicama svih medija.

Bez velikih imena iz bilo koje sfere kulture teško da će i Mostar dospjeti u žižu interesiranja, ne samo medija – nego publike koja želi dobru svirku, dobar film, kvalitetan performans, mjuzikl, noć uz dobrog DJ-a itd. Neka netko počne misliti i na mlade Mostara, jer oni već odavno misle otići. Ne zbog nedostatka kulture u Mostaru, nego kroničnog nedostatka života u gradu koji bi trebao da živi na 'najjače', makar kad je ljeto. Toliko im dugujemo/te.