Konjičko drvorezbarstvo plijeni pažnju svjetske javnosti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vještim rukama zanatlija za čijim potezima ostaju čarobni oblici u drvetu i neizbrisivi tragovi u vremenu, razvilo se konjičko drvorezbarstvo kao zanat koji se u tom hercegovačkom gradiću prenosi s generacije na generaciju još od 19. stoljeća. Ono bi se do kraja godine moglo naći na Listi nematerijalne baštine UNESCO-a, nakon što je Nominacijski fajl predat prošle godine.

Ukoliko UNESCO potvrdi nominaciju ovog vrijednog kulturno-povijsnog blaga BiH, to bi bio tek drugi segment nematerijalne baštine iz naše zemlje na ovoj listi svjetskog naslijeđa, nakon što se na njoj već našao Zmijanski vez.

Izvršni direktor firme "Rukotvorine - Zanat" iz Konjica Adem Nikšić naglašava u da je taj gradić još u bivšoj Jugoslaviji bio poznat po drvorezbarstvu, te da se prije Drugog svjetskog rata tim zanatom bavilo više od 30 obtelji. Proizvodi ove firme danas su jedinstveni - kroz svaki komad namještaja urađenom u suvremenom dizajnu provlači se nit tradicionalnog.

Zanat održiv kroz vrijeme

‘’To je i neki sudar struja - Hercegovina je bila poznata po klesanju u kamenu, a Konjic je prvo mjesto u kojem se drvo počinje obimnije izrađivati. U početku su motivi koji su bili izrađivani u kamenu prenošeni na drvo. U vrijeme socijalizma privatni biznis nije mogao da se širi, te se drvorezbarstvo u konačnici održalo u dvije konjičke obitelji - Mulić i Nikšić. Međutim, tada nismo mogli upošljavati ljude, već je više cilj bio da se održi zanat’’, kazao je on.

Dodaje da je njegova obiteljska firma nakon posljednjeg rata u BiH uspjela proširiti biznis, te napraviti proizvodnu salu. Pokrenuli su i saradnju s dizajnerima s Akademije likovnih umjetnosti te profesorima Salihom Teskaredžićem i Jasnom Mujkić.

Podvlači da je za UNESCO iznimno važno da je zanat održiv kroz vrijeme, što za njihovu firmu i jeste slučaj - drvorezbarstvom se bavio njegov pradjeda, potom djed i otac, a sada i ova generacija Nikšića. Smatra da svako vrijeme nosi svoj pečat i novi dizajn koji je prilagođen vremenu.

Za Adema Nikšića konjičko drvorezbarstvo je prepoznatljivo po određenim motivima i simbolima, poput cvjetića i rozete, koji se javljaju kao specifičan elemenat u načinu izrade drveta. Također, karakteristično je i po europskim vrstama drveta koje se koriste za izradu, što dodatno oplemenjuje sve te proizvode. Najviše se koriste plemenite vrste drveta - orah, trešnja i javor, jer su jako specifični i pogodni za rezbarenje, te u konačnici rezbarije budu čiste i najumjerenije.

Firma "Rukotovorine - Zanat" ostvarila je i uspješnu suradnju s poznatim švedskim i skandinavskim dizajnerima, koja je rezultirala samostalnom izložbom na Stockholsmkom sajmu namještaja početkom veljače u najstarijoj aukcijskoj kući na svijetu. Izložba je poslužila za promociju konjičkog drvorezbarstva, uz zanatliju koji je izravno posjetiteljima prezentirao način rezbarenja, ali ujedno i promociju BiH i njenih prirodnih ljepota. Bila je to prilika da proizvode ove firme pogleda više od 120 švedskih i međunarodnih novinara, kao i brojni ugledni dizajneri i arhitekti.

Suradnja sa skandinavskim dizajnerima

Suradnja je ostvarena sa skandinavskim dizajnerima - Monicom Foumlrster, koju je Ele Dekoration magazine proglasio dizajnericom godine, Gertom Wingaringrdhom koji važi za jednog od najpoznatijih arhitekta u Švedskoj, te Harrijem Koskinenenom, mladim finskim najpoznatijim dizajnerom.

‘’Kada smo ulazili u suradnju s njima naš je uvjet bio da u sve proizvode ugradimo taj naš ručni rad, jer smo po njemu prepoznatljivi i konkurentni. Njima je to također bio izazov koji ih je i ponukao da uđu s nama u suradnju, posebno jer u svijetu danas gotovo da izumiru ručni radovi’’, ističe Adem Nikšić.

Maštovite proizvode firma "Rukotvorine - Zanat" prezentirala je u siječnju i na sajmu namještaja u Kelnu, gdje je osvojila tri nagrade za inovativni dizajn. Također, izložbom u Hanikahu predstavili su se i bh. javnosti u okviru Festivala "Sarajevska zima".

Pojašnjavajući proces nominacije konjičkog drvorezbarstva na UNESCO-ovu listu, šef Ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum navodi da će Odbor za nematerijalnu baštinu prvo utvrditi je li predati Nominacijski fajl kompletan, nakon čega će se ući u njegovu evaluaciju. Do kraja ove godine bi trebali biti poznati rezultati, ukoliko UNESCO ne postavi dodatne zahtjeve.

‘’Prvi element iz BiH koji je upisan na Listu nematerijalne baštine UNESCO-a je Zmijanski vez. To je vrlo bitan korak za BiH, jer smo bili jedina zemlja u regiji koja do tada nije imala nijedan segment nematerijalne baštine upisan na ovu listu. Sada je u tijeku proces za drvorezbarstvo, a također se već radi i na nekoliko drugih nominacija ‘’, kazao je on.

Šešum podvlači da je UNESCO-u vrlo bitna nematerijalna baština, zbog čega je i kreirana Konvencija iz 2003. godine koja se bavi isključivo njom. Smatra važnim da države same prepoznaju vrijednost naslijeđa koje treba očuvati.

‘’Elementi nematerijalne baštine kada se jednom izgube vrlo ih je teško ili praktično nemoguće vratiti. Zato je važno da se njeguje tradicija i da se radi sve što je moguće na njenom očuvanju. Upravo je za UNESCO od kriterija najvažniji postojanje tradicije i da se ona prenosi, odnosno da ima kontinuitet. Konjičko drvorezbarstvo je specifično za naše podneblje i BiH, a tu postoji neprekidna tradicija od oko 120 godina’’, istaknuo je.

Šešum naglašava da postoji mnogo elemenata nematerijalne baštine BiH koje se u skladu sa spomenutim kriterijem trebaju kandidirati za UNESCO-ovu listu ili su već stavljene na privremenu listu, poput sevdalinke i skokova sa Starog mosta u Mostaru. Smatra da su to tradicije jako bitne za kulturu BiH, ali i cijele regije i Europe.