Kutak povijesti: Postoji mjesto koje čuva Mostar

Tekst članka se nastavlja ispod banera

CIDOM, odnosno Centar za dokumentaciju i informaciju Mostar je mjesto na kojemu se može pronaći praktično cjelokupna prošlost grada Mostara. Osnovala ga je grupa entuzijasta koja želi bogati kulturno-povijesni materijal ostaviti budućim generacijama. Sadržaj koji godinama skupljaju entuzijasti dostupan je svima besplatno na korištenje.

Na CIDOM-u se mogu pronaći stare fotografije Mostara, knjige, priče o starim običajima, slike raznih povijesnih predmeta. O CIDOMU-u smo razgovarali s jedinom od njegovih osnivača Tiborom Vrančićem.

Bljesak.info: Kako ste došli na ideju o osnutku CIDOM-a?

VRANČIĆ: Prije nekih desetak godina, odvojen od svoga grada, dospio sam na internetski forum Moforaja, gdje sam, pored brojnih novih i obnovljenih prijateljstava, pronašao neke stvari koje nisam ni pomišljao pronaći u cyber svijetu. Uključivši se u kreativan rad foruma, prihvatio sam se zadatka da prikupim mnoštvo razbacanih starih fotografija Mostara, te da stvorim jedan album sa što većim brojem starih fotografija Mostara na jednom mjestu. Radeći na tom projektu uspio sam do danas skupiti preko 10.000 fotografija Mostara svih povijesnih razdoblja. Našavši se u masi dotad nepoznatih fotografija Mostara, dio njih sam pretočio u svoju prvu knjigu Mostar – krhotine prošlosti. Međutim, u knjigu ne stane baš previše materijala, a ja sam ga imao u izobilju. Za mene nije bilo dileme da to bogatstvo povijesnih slika ne smiju ostati kod jedne osobe, neiskorišten, neupotrijebljen, skriven od očiju javnosti. Tako se postupno rađala ideja o osnivanju jednog mjesta gdje bi se sav kulturno-povijesni materijal o gradu Mostaru (ne samo fotografije) sakupio na jednom mjestu i da on bude u svako doba besplatno dostupan svima koga takve stvari zanimaju. Tu prvobitnu ideja nastalu u glavama Zdenka Boškovića i mene, pokušali smo polu-amaterski postaviti na internetsku stranicu naziva Cvijetna avlija kreiranu od nas dvojice. Na stranicu smo uvrstili nešto fotografija Mostara i pokoji pjesmuljak, ali gabariti stranice nisu dozvoljavali postavljanje značajnije količine arhivskog materijala. Zbirke koje sam namjeravao staviti na raspolaganje javnosti su bile ogromne, vrlo vrijedne i smatrao sam da bi bila šteta da ih proguta mrak zaborava. Tada su se stjecajem okolnost nama dvojici priključili Smail Špago, Ismail Braco Čampara i Emina Redžić Muftić te smo tako dobili na efikasnosti pa smo ozbiljnije pristupili realizaciji ideje. Tako je nastala naša stranica www.cidom.org koja nije statična nego se iz dana u dan obnavlja, dodaje se novi materijal, a na našoj Facebook stranici, koja ima do sada skoro 3.000 članova, su dobrodošli svi koji mogu nešto uvrstiti u arhivu – fotografije, tekstove, priče o starim običajima, slike predmeta.

Bljesak.info: Koliko ste dosad prikupili povijesne građe?

VRANČIĆ: Poprilično. Toliko da nismo ni u najsmjelijim snovima mogli predvidjeti količinu. Prije svih tu se nalazi bogata arhiva knjiga o Mostaru u pdf formatu od nekih dvjestotinjak naslova. Poanta je na starim knjigama, pisanim prije stoljeća pa čak i dva, brojni putopisi s opisima Mostara na nekoliko svjetskih jezika, neki i u prijevodu. Tu su i brojni članci o povijesnim mostarskim temama. Imamo i arhivu od kojih 9.000 fotografija Mostara iz svoj povijesnih razdoblja, fotografije tipa nekad i sad, koje uspoređuju stare motive grada s onima snimljenim danas s potpuno iste pozicije, kombinirane fotografije nestalih građevina, veliku zbirku umjetničkih slika i umjetničke fotografije s temom Mostara. Nalazi se tu i nešto filmske građe u obliku video klipova, stare nošnje... Zamišljeno je još nekih rubrika, ali te ideje su tek u začetku realizacije. Napominjem, da je sav materijal besplatno dostupan za downloadiranje.

Bljesak.info: Koliko je financijski teško održavati CIDOM?

VRANČIĆ: Bila je to lijepa i plemenita ideja, no kao i uvijek, problem nastaje kad se ideja treba realizirati. Usprkos entuzijazmu, dobroj volji i dobrovoljnoj besplatnoj angažiranosti mnogih pojedinaca, sve ovo nije bilo moguće ostvariti bez financijskih sredstava. Od brojnih dobrovoljnih priloga posjetitelja naše Facebook stranice uspjeli smo pronaći odgovarajućeg operatera koji nam za godišnju naknadu od nekih tristotinjak dolara ustupa svoj link. Stranicu održavamo sami – dobrovoljno. Dosad imamo ?u čekmedži? nešto sredstava dovoljnih za koju godinu-dvije nastavka rada i održavanja, a kada se primakne rok isteka, opet ćemo organizirati ?prosjačenje.? Ne mogu drukčije nazvati ovakav način financiranja, jer u biti on to i jeste – čisto prosjačenje. Međutim, sagledavajući trenutnu ekonomsku situaciju, ništa više se ne može ni očekivati. Ljudi nemaju za osnovne potrebe, a kamoli za neku društveno-kulturnu nadogradnju. Vidjet ćemo koliko ćemo moći opstati.

Bljesak.info: Dobivate li donacije za svoj rad? Imate li podršku od gradskih vlasti?

VRANČIĆ: Iskreno, donacije bez neke prijeke potrebe ne tražimo. Trenutno uvjeta za registraciju kao neprofitabilna organizacija nemamo, a i nije nam potrebna za ovakav opseg rada. Kada (i ako) se naša djelatnost proširi, onda ćemo ozbiljnije pristupiti razmatranju i te solucije. Što se tiče gradskih vlasti, s njima nemo nikakvih kontakata, a ne vjerujem da u njihovim strukturama postoji neka služba koja prati ovaj segment kulture. Osim toga ne postoji ni gradska vlast kao takva. Mislim također, da bi suradnja s muzejima grada trebala biti daleko tješnja i većeg obima. Ovako mi se čini kao da muzeji ljubomorno čuvaju svoju arhivsku građu od očiju javnosti i pristup istima je uveliko otežan.

Bljesak.info: Ustupaju li ljudi rado dokumentaciju koju imaju?

VRANČIĆ: Do starih razglednica i fotografija sam dolazio na nevjerojatne načine. Ima tu dio materijala strastvenih kolekcionara starih razglednica, koji su mi velikodušno ponudili svoje zbirke za skeniranje. Jedan dio sam uspio naći na internetu, neke sam i sam imao u svojoj kolekciji, mnogi članovi naše Facebook stranice postavilo je podosta fotografija iz svojih privatnih zbirki (barem onih koje su se uspjele sačuvati nakon zadnjeg rata). Mnogi Mostarci su se zaljubili u starine Mostara pa i sami pretražuju internet ne bi li naletjeli na pokoju fotografiju koju još nismo uspjeli otkriti te nas upućuju na njih.

Bljesak.info: Koja je najzanimljivija fotografija koju su vam ljudi poslali?

VRANČIĆ: Ovo je baš teško pitanje. Ovo je ona priča o djeci i prstima na rukama. Svaka nova fotografija koju dobijemo se pomno analizira, otkrivaju se detalji koji su zanimljivi ili su bili dotad nama nepoznati, tako da ne znam koju fotografiju bih odabrao kao najzanimljiviju. Možda u tu kategoriju spada najstarija fotografija Starog mosta na koju smo do sada naišli, a ona datira iz perioda prije 1878 i nalazi se u privatnoj kolekciji gospodina Karla Drage Miletića. Od zanimljivih fotografija naveo bih kolekciju koje su snimljene za vrijeme posjeta cara Franje Josipa Mostaru iz 1910. g.

Bljesak.info: Koje povijesne činjenice o Mostaru ne znaju ni ljudi koji žive u ovom gradu cijeli život?

VRANČIĆ: O tome bi se mogli pisati referati. Pošao bih prije svega od sebe, jer do prije petnaestak godina o Mostaru nisam znao baš ništa. Tek kad sam se odvojio od njega, počela me zanimati njegova prošlost. Tijekom prikupljanja i objavljivanja materijala nailazili smo na brojne komentare ljudi (posebno mladih) od onih da su mislili da je kružni tok Rondo nastao iza 1993. g., pa do nepoznavanja starih naziva ulica ili godina gradnje pojedinih značajnijih građevina. Malo ih poznaje stare toponime kao što su Kulluk, Suhodolina, Ričina ili Lipete (stari naziv za Zalik). Nepoznato je da je, nakon prve telegrafske linije uvedene u svijetu 1838. g., Mostar uspostavio telegrafsku vezu s Metkovićem nakon samo dvadeset godina, prvu u Bosanskom vilajetu. Također, bilježimo da su braća Lumiere godine 1895. prvi puta prikazali svoje čudo od tehnike – kinematograf. Samo 10 godina nakon toga i u Mostaru su se počele vrtjeti pokretne slike. Malo tko zna da je Mostar imao tvornicu bicikli ili da se na natječaj za upražnjeno mjesto ravnatelja bolnice u Mostaru godine 1866. natjecalo čak 35 kandidata, od kojih su dvanaestorica bila iz Beča, a ostali iz Trsta, Krakova, Sarajeva i drugih mjesta monarhije. Nepoznata je i činjenica da je Mostar trebao neposredno pred Prvi svjetski rat dobiti još jedan most, grandiozno arhitektonsko djelo koje bi povezivalo trg Mejdan s Bašćinama, a rat je omeo investiciju. Mnogi nisu upoznati s činjenicom da je Alajbegovića česma na Musali prvobitno stajala na početku ulice Braće Brkić, a da je tek 1937. g. za vrijeme izgradnje Vakufskog dvora, premještena na postojeću lokaciju. Povijest našeg grada je izuzetno bogata, a brojni su ljudi zaslužni za istraživanje njegove prošlosti. Tako da ne mislim da postoji jedna osoba kojoj su poznate baš sve činjenice o njemu. To je ujedno i jedan od razloga stvaranja ove naše stranice.

Bljesak.info: Koliko je bitno da CIDOM opstane?

VRANČIĆ:  Veoma važno. Važno jer se na jednom mjestu može pronaći praktično cjelokupna prošlost grada. Mi smo se dobrano namučili skupljajući djeliće te povijesti, a mladima ostavljamo cjelokupan materijal sistematiziran na jednom mjestu. Mislim da je izuzetno bitno ne zaboraviti svoju prošlost. Materijalom na ovoj stranici mogu se koristiti svi koje to zanima – učenici, studenti, povjesničari, muzeji, arhivi, novinari, pisci, ljubitelji pisane riječi, zaljubljenici u fotografije i starine Mostara i brojni drugi Mostarci koje zanima ova tematika. Ovaj kutak povijesti Mostara mnogo znači brojnim Mostarcima i drugima koji ga vole, a brinu u očuvanju kulturno-povijesnih vrednota. Ovo možemo reći sa sigurnošću jer pratimo posjećenost stranice. Naime, prosječno 2.000 ljudi posjeti CIDOM stranicu u jednom tjednu. Uzimajući u obzir da se ne bavimo dnevnom politikom, žutim tiskom ili estradom, ovaj broj je impozantan. Ljudi su sve više svjesni vrijednosti Mostara koje je on imao u prošlosti, a prošlost je jedna, ma koliko se današnje vlasti trude prikazati da povijest počinje od njih. Alternativa je prepustiti se novim povjesničarima i krojenju jedne nove – nepoznate povijesti i oduzeti pokoljenjima koja pristižu poznavanje Mostara iz prošlosti. Ne mislim da je naš projekt grandiozan, ovo je samo jedan mali pokušaj da se od zaborava spase mnogobrojne knjige, tekstovi, fotografije i sjećanja. Nije nam namjera naricati nad prohujalom prošlošću, jer ne daj Bože da se opet sva povijest povrati, da sve ovo što je grad, i mi s njime, prošao, nanovo preturimo preko glave. Namjera je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od krupnih i sitnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Završio bih već izlizanom izrekom da grad koji nema prošlost nema ni budućnost.