Mi, muslimani, smo Srbi i govorimo srpski jezik!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

‘’ Nije u redu da se sada kao maternji jezik muslimana izmišlja nekakav bošnjački jezik, kad je muslimanima to oduvijek bio srpski jezik’’, rekao je Salih Selimović povjesničar, publicist, profesor iz Sjenice u Srbiji te autor knjige “Prilozi prošlosti Stare Raške” koju je stručna javnost ocijenila kao historiografski biser.

U intervjuu koji je dao za Press RS, Selimović je odgovorio na pitanje zbog čega je islamizacija tabu tema, o kojoj se vrlo malo govori i u Srbiji i u BiH, pa i u širim relacijama.

‘’To je tako zato što je većina naših muslimana srpskog porijekla i pravoslavne provenijencije. Znači, Srbi islamske vjeroispovijesti. Ako bi to službeno bilo prihvaćeno, bio bi uvećan srpski nacionalni korpus, što nije odgovaralo prvo ranijim okupatorima, zatim komunistima, a danas političarima i intelektualcima koji insistiraju na tome da su muslimani u Srbiji poseban narod. Takvo rješenje nije odgovaralo ni stranom faktoru s imperijalnim ambicijama prema srpskim zemljama. Oni su nastojali da rascjepkaju srpski nacionalni prostor radi lakšeg otimanja teritorije.

U svojoj knjizi Selimović kao najčešći uzrok islamizacije navodi kako prevladavaju ekonomski razlozi i danak u krvi. Bilo je i čestih slučajeva prelaska u islam zbog skrivanja od krvne osvete. Taj proces se odvijao sporo i individualno, a rjeđe obiteljski. Kolektivnih prelazaka, po njegovom mišljenju, skoro da nije bilo.

‘’ Pored petstoljetne vladavine Osmanlija, naši muslimani su ljubomorno i uporno čuvali svoj materinji jezik kojim su govorila i njihova dojučerašnja braća pravoslavci. I oni koji su se uzdigli na najviše državne, vojne i druge položaje u Osmanskoj imperiji uvijek su sa svojim sunarodnjacima razgovarali i dopisivali se na srpskom jeziku i ćiriličnim pismom, poznatim kao bosančica'', ističe Selimović govoreć o tome kako je islamizirano stanovništvo zadržalo srpski jezik koji je bio jedan od četiri službena jezika na turskom dvoru.

Osim jezika i pisma, naši muslimani sačuvali su i mnoge kršćanske i predkršćanske tradicije sve do današnjih dana.

''Nikada muslimani iz svoje svijesti nisu izbacili Božić, Savindan, Vaskrs, Mladence, Đurđevdan, Ilindan, Mitrovdan. Prilikom terenskih istraživanja na Sjeničko-pešterskoj visoravni, Polimlju i Bihoru, bio sam frapiran koliko su stariji muslimani, posebno žene, vodili računa o tim kršćanskim praznicima'', govori autor proslavljene knjige u kojoj navodi i istaknute muslimane koji su se deklarirali kao Srbi.

Pored represije, prvo turske, a zatim austrougarske vlasti, brojni muslimanski intelektualci dičili su se srpskim porijeklom i uporno su se izjašnjavali kao Srbi islamske vjeroispovijesti.

''Pisali su pjesme srpstvu, kao i pripovijetke i romane po kojima su apsolutno pripadali srpskom etnosu i srpskoj književnosti. Karakterističan je primjer Omer-bega Sulejmanpašića Despotovića. Austrougarske vlasti mu nisu mogle ništa drugo, već su ga proglasile ludim. Kada je izbio Prvi svjetski rat, te iste vlasti uhitile su svih 139 učenika muslimana u mostarskoj gimnaziji'', kaže Selimović te dodaje kako su samo puštani oni koji su se izjasnili da su Hrvati, ali velika većina se izjasnila da su Srbi.

Selimović govori kako je najispravnije rješenje za naše muslimane da budu ono što po porijeklu i jeziku i jesu, a jesu Srbi islamske vjeroispovijesti.

‘’Tada će prestati razne zloupotrebe, politikantske igre i manipulacije muslimanima, prije svega od velikog dijela vlastite elite. Strani faktor uvijek računa na taj vjersko-nacionalni momenat za stvaranje konfliktnih situacija, koje slabe kohezijsku snagu i otvaraju put za svakovrsne strane pritiske i intervencije’’, zaključuje.