Mijenjaju se vlasti, vremena i politike, ali fratri i vjera ostaju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Župa Svetog Duha u Fojnici danas broji 3.000 vjernika, odnosno oko 1.400 katoličkih obitelji, a zadatak nas sedam svećenika iz samostana je pastoralni i karitativni, kao i kroz dugi niz stoljeća otkako su franjevci na području Središnje Bosne'', započinje razgovor o samostanu u Fojnici i župi fra Miro Relota dok obilazimo jedan od izlošcima najbogatijih samostana u Bosni i Hercegovini.

Na upit u povijesti kršćanstva u BiH, fra Miro za Bljesak.info ističe kako su korijeni kršćanstva najdublji u Središnjoj Bosni.

Bosanski samostani u Italiji

''Prije franjevaca ovdje su bili Dominikanci, postojala je i starokatolička crkva, a vrijedi spomenuti kako su katolici u Srednjoj Bosni ostali i zadržali svoju vjeru za vrijeme turske i austrougarske vlasti, pa i kasnije. Zanimljivo je kako je naša bosanska provincija u 14. stoljeću imala sedam samostana u južnoj Italiji, odnosno protezala se od Crnog do Jadranskog mora i sve do južne Italije. Svaka vlast, kako turska tako i austrougarska, imale su svoje interese, i svaka vlast je nastojala iskoristiti ulogu franjevaca i crkve u društvenom, vjerskom i kulturnom životu. Mi se možemo pohvaliti da su fratri kroz sva ta razdoblja uspjeli sačuvati autonomiju i autentičnost te da su ostali vjerni Rimu, zbog čega su puno propatili'', govori fra Miro.

''Mijenjaju se vlasti, mijenja se politika, mijenja se crkva, ali fratri i vjera u Središnjoj Bosni ostaju'', zaključuje razgovor ovaj fojnički franjevac.

Franjevci iz Srebrenice

Franjevci su u Fojnicu došli prije oko 650 godina, najvjerovatnije iz Srebrenice. U Srebrenicu su došli jer je taj kraj bogat raznim rudama, srebrom, zlatom, živom. Tamo su došli radnici, katolici-rudari. U Fojnici su se radnici također bavili rudarstvom. Nastanjuju se u gradu Fojnici, na mjestu koje se zove Pazarišće. Tu su napravili mali samostan, crkvu i tu su organizirali fratarski život, a s vremenom je tu formiran i muzej.

Franjevački samostan je kroz povijest, u 500 godina, više puta rušen i ponovo građen. Bio je spaljivan pa je građen drugi. Za Samostan koji je u potpunosti srušen prije 15 godina turske vlasti su 1863. godine dale dozvolu da se prvi put gradi od kamena.

Obilazak muzeja nastavljamo s kustosicom Natalijom Šimunić, koja ističe kako je muzej, koji se nalazi u sklopu samostana, u 2015. godini posjetilo nešto više od 9.000 posjetitelja iz čak 48 zemalja svijeta.

Prvi organizirani arhiv u BiH

''Muzej posjeduje dosta toga što zanima posjetitelje, kao i mnogobrojne studente i profesore, koji ovdje provode vrijeme u istraživanju i pisanju znanstvenih radova, u čemu im pomaže naš bogati arhiv, koji je inače prvi organizirani arhiv u BiH, iz 16. stoljeća. U staroj biblioteci (do 1850. godine), imamo više od 11.000 naslova s 15 inkunabula, dok u novoj (od 1850. godine) imamo više od 40.000 naslova'', ističe za Bljesak.info kustosica Šimunić.

Najpoznatiji dokument koji se čuva Muzeju samostana jeste Ahdnama napisana 28. svibnja 1463. godine. Ahdnama je bila temeljni dokument kojeg su franjevci koristili sve vrijeme osmanske vlasti. I danas se čuva u Franjevačkom samostanu u originalnom izdanju. Fra Anđelo Zvizdović, poglavar Samostana, daleke 1463. godine, od sultana Mehmeda II El-Fatiha molio i dobio dozvolu za ostanak franjevaca u Bosni, ali i povratak stanovništva koje je pobjeglo pred osmanskom vojskom. Fra Anđelo je vjerojatno preko posrednika ugovorio susret sa sultanom El-Fatihom. Dogovor je pao i dogovorili su se da fratri trebaju, mogu i smiju ostati u Bosni, propovijedati svoju vjeru i služiti svome narodu. Taj dogovor je potvrđen pismeno. To je ta poznata Fojnička Ahdnama.

Kao znak prijateljstva, dogovora, sultan El-Fatih je fra Anđela ogrnuo plaštem i taj se plašt od originalne turske svile čuva u Muzeju. Susretom između fra Anđela i sultana Mehmeda II El'Fatiha započeo u Bosni dijalog kršćanske i islamske kulture i civilizacije. Tim je susretom pokazano da je moguć zajednički život i da je uspostavljena nova paradigma odnosa između različitih religija i kultura, koja zagovara dijalog i razumijevanje kao pretpostavku za zajednički život.

Ahdnama i Fojnički grbovnik

''Posjetitelje ponajviše zanimaju Ahdnama i Fojnički grbovnik. Mnoge zanimaju i predmeti Fojničke zlatarske škole, odnosno minijaturna obrada plemenitog metala, koja je egzistirala od 15. do 18 stoljeća. Veliko zanimanje izazivaju zbirka minirala, vezovi i nakit ovoga kraja, kao i zbirka oružja, a tu je i bogata numizmatika i galerija slika s više od 250 izloženih djela, koje su dio stalne postavke, a najzanimljivija su djela Gabrijela Jurkića'', nastavlja razgovor za Bljesak.info kustosica Šimunić.

Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici posjeduje značajnu bibliotekarsku građu. Šimunić ističe da se u samostanu nalazi se nalazi i veliki broj karata nastalih u vremenima koje su odredile njihovu izradu različitim tehnikama, na različitim materijalima i u različitim tehnologijama.

''Posjedujemo i veliku zbirku matičnih knjiga samostanskog arhiva. Jezik na kojem su pisane te knjige najčešće je latinski i hrvatski, pismo je pretežito latinica, međutim, u knjigama onim starijim, nalaze se i upisi bosanicom ili bosančicom. Riječ je o Matičnoj knjizi krštenih, Matičnoj knjizi vjenčanih, Matičnoj knjizi umrlih, Matičnoj knjizi krizmanih te Matičnoj knjizi porodica/Stanje duša.

Crkvene matice

Zbirka sadrži crkvene matice s prostora Fojnice, Busovače, Duvna, Ivanjske, Rame i Uskoplja. Najstarije sačuvane matice u fojničkom samostanu su one iz 1728. godine, a odnose se na župe Rama i Ivanjska'', ističe Šimunović.

Kako bi slijepim i slabovidnim osobama omogućili uvid u bogato kulturno-povijesno naslijeđe ovog muzeja održana je ''Izložba s povodom''.

''Radi se o taktilnoj izložbi prilikom koje su posjetitelji mogli dodirivati izložene eksponate uz agentu svakog od njih urađenu na Brajevom pismu, a dio je i danas dostupan u muzeju'', zaključuje naš razgovor kustosica Šimunić, ističući kako se u ovom ''mirnijem'' razdoblju godine radi na poslovima digitalizacije arhivske građe kao i restauraciji starih dokumenata i knjiga te popunjavanju nove knjižnice.

Vrijedi napomenuti kako izvan muzeja i samostana dominira prikaz posljednje večere autora Zvonimira Mihanovića, rađen u Buenos Airesu u Argentini, prema čemu je ovaj samostan također poznat u BiH i šire.