Misnim slavljem obilježena 40. obljetnica od osnutka svetišta Kraljice Mira

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Druge nedjelje u mjesecu svibnju, kako je to već tradicija od 1977. godine, hodočasti se u svetište Kraljice Mira u Hrasno, središnje marijansko svetište Trebinjske biskupije.

Ove je godine obilježena 40. obljetnica od osnutka ovoga svetišta misnim slavljem u 11 sati. Misno slavlje, kojemu je prethodila procesija na Gradinu gdje se moli Posvetna molitva Kraljici Mira, predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić uza suslavlje župnika don Antuna Pavlovića, generalnoga vikara dviju biskupija don Željka Majića i još petnaestak svećenika, piše Crkva na kamenu.

Velik broj ministranata iz više župa, časnih sestara, mnogobrojnih hodočasnika i pjesma zbora pjevača iz ove župe dali su poseban obol ovome svečanom danu i slavlju. Uz mnoge hercegovačke uglednike među pukom se našao i predsjednik Vlade Republike Hrvatske  Andrej Plenković.

Biskup Ratko u propovijedi je protumačio današnji evanđeoski odlomak sv. Ivana 14,1-7, tumačeći rečenicu po rečenicu radi boljega osvjetljenja naše vjere, a svaku prožeo našu Majku, Nositeljicu mira, Kraljicu obitelji.

Nakon misnoga slavlja već tradicionalno organizirano je druženje i nastup župnih zborova, a župnik don Antun u velikoj župnoj dvorani priredio je bratski stol za biskupa, svećenike, redovnice, bogoslove i uzvanike.

Na poziv župnika don Stjepana Batinovića mostarsko-duvanjski biskup koadjutor Pavao Žanić održao je trodnevnicu, a u nedjelju 8. svibnja 1977. biskup ordinarij msgr. Petar Čule svečano je blagoslovio kip Kraljice Mira i Hrasno proglasio marijanskim svetištem Trebinjske biskupije.

Tada je određeno da središnje slavlje ubuduće bude u drugu nedjelju Gospina mjeseca svibnja, ostajući misni obrazac dotične vazmene nedjelje a da propovijed bude povezana s Blaženom Djevicom Marijom, Kraljicom Mira.

Od tada do danas mnogi su vjernici u hodočasničkom duhu pohodili ovo svetište, Gospinu se zagovoru utjecali, preko nje za udijeljene milosti Gospodinu zahvaljivali te se u svoju životnu svakidašnjicu sakramentno izmireni i okrijepljeni vraćali.