Mladi ljudi ipak čuvaju stare zanate: Sarajevski kazandžija nastavlja obiteljsku tradiciju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kazandžijski sokok na sarajevskoj Baščaršiji obiluje živopisnim radnjama čije izloge krase brojne rukotvorine i suveniri koji odišu sarajevskom tradicijom uz zvuke kuckanja kazandžijskih majstora.

Na tom mjestu postala je i jedna od najstarijih kazandžijskih radnji sarajevske obitelji Baščaušević u kojoj najmlađi majstor u obitelji, 22-godišnji Emir kao peto koljeno nastavlja obiteljsku tradiciju započetu još prije 1880. godine.

U razgovoru za Anadoliju Emir ističe kako je dok je bio mlađi maštao o tome kako će jednog dana postati medicinski tehničar. Vremenom, uz svog oca učio je prve zanatske poduke koje su nedugo potom postale njegova ljubav i svakodnevica. Njegove rukotvorine pridružile su se brojnim suvenirima koje pravi njegov otac i koje je nekad pravio njegov dedo.

Prostor radnje u kojoj izrađuje predmete za radnim stolom, pored suverina zauzimaju i fotografije njegovog dede zanatlije, pradede i čukundede koji je također, bio zanatlija. Njihova svjedočanstva o završenim zanatskim tečajevim istaknuta su na posebnom mjestu i datiraju iz davnina.

Prve zanatlije u Sarajevu započele su sa dolaskom Osmanlija na ove prostore, a nakon izgradnje prvih čaršijskih objekata, u centru Sarajeva zaživio je i gospodarski život i trgovina. Najprije su s radom počeli dućani koji su služili potrebama tada moćne vojske i njenih vojnika. Sve više Sarajlija dokazivalo se u kovačnicama, a zatim su s radom počeli i prvi sabljari, halači ili jorgandžije, čizmari i drugi zanatski majstori.

Počeo sa sedam godina

Zanatstvo se tako svrstalo u tradiciju Sarajeva koja i danas živi u nekim starogradskim dijelovima grada. Kazandžijski zanat je, kako kaže Emir, izrađivanje džezvi, ibrika, đuguma, tacni, šećerluka, šerbetnjaka, kutijica za mirise i drugih predmeta posebnim starinskim tehnikama uz puno strpljenja i volje.
"Za izradu se uvijek koristi bakar jer drugi materijal se ne bi mogao koristiti, ni aluminij, ni mesing, ni brozna. Samo bakar od raznih debljina od 0,5 do jednog milimetra. Imamo radionicu gdje se prvo savija bakar u određenim modelima. Potom se topi olovo koje se ubacuje u kalup, onda postoje alati koje se zovu zumbe", objašnjava Emir.

Napominje i kako svaki predmet ima određeno vrijeme za koje treba ili mora biti napravljen.

"Može se iskucati za sat ako majstor hoće, a može i za osam sati", govori Emir napominjući kako su kazandžije svoj rad prilagodile i suvremenim potrebama stoga umjesto bakrenog posuđa izrađuju umjetničko-dekorativne predmete koji se uglavnom prodaju kao suveniri.

Majstor, kako kaže Emir, alatom, odnosno zumbama pravi mustru u obliku cvijeća ili loze koje uljepšava predmet u pripremi. Govoreći o proceduri kroz koju prolazi svaki proizvod od bakra, napominje kako je cilj da finalni proizvod bude što ljepši i sjajniji kako bi oduševio kupca.

"Bakar ukoliko zagori, malo pocrni i da se vrati ta boja njegova provlači se kroz kiselinu, idu sumporna, solna i azotna kiselina. Onda bakar dobije sjaj. Proizvod se kasnije dodatno ispolira i dobije još veći sjaj i premaže se novinskom bojom da ne bi bilo crno. Potrebno je strpljenja, stvar je mašte i mustre", napominje Emir.
Govoreći o svojim počecima u kazandžijskom zanatu, Emir ističe kako je sa skoro sedam godina počeo praviti svoj prve male tacne i džezve u radnji, pored oca od kojeg godinama uči. Veliki broj turista i građana svakodnevno posjeti njegovu radnju, a ističe kako su najprodavaniji suveniri setovi za kahvu, mala džezva i fildžani, šećerluci i tacne sa motivima Sarajeva, Sebilja, Vijećnica i drugih ornamenata.
Praveći mustru na kutijici, Emir ističe kako vjeruje da stari zanati koji su neodvojiva tradicija Sarajeva neće izumrijeti iako se sve manje mladih ljudi poput njega interesuje za takvu vrsta rada.

"Nema više toga, mladi ljudi su dana u svom nekom modernom svijetu, na kompjuterima i telefonima", dodaje Emir.

Prema papirima koje posjeduje njegov otac Zijad, kazandžijska radnja njihove obitelji na Baščaršiji je postala još prije 150 godina. Kada govori o specifičnostima ove radnje u odnosu na druge, Emir dodaje kako u njoj nastaju vrijedna djela. Na vrata ove starogradske radnje tako uđe velika tabla lima, a iz nje kasnije izađe ibrik, tacna ili set za kavu.

Kazandžijski zanat, prema riječima zanatlija, prepun je mogućnosti, a vjeruju kako se može napraviti sve što se zamisli. Osim maštovitosti koja je neophodna za izradu detalja na predmetima, poseban je osjećaj smirenosti koji izaziva posvećenost predmetu i njegovoj izradi. Kada je riječ o tajni uspjeha dobrih majstori, neki od njih ističu kako se ključ uspješne izrade predmeta krije u upornosti, ali i nadarenosti.

Stari zanati neće izumrijeti

Svaki umjetnik divi se svom umjetničkom djelu, a tako i zanatlija koji svoje najljepše komade koji nisu na prodaju brižljivo čuva u seharama.
Emirov otac Zijad u razgovoru za Anadoliju kaže kako mu posebno znači što su njegova oba sina zavoljela zanat koji je njega godinama izgradio kao uspješnog zanatliju i trgovca.

"Mladi danas neće da se bave ovim. Moj sinovi se bave time, majstori su, nije što su moji ali je tako. Ovo će se još više cijeniti jer ovi mladi danas neće puno da rade, najbolje im je kupiti i prodati. Kina je preuzela stvari, roba se tiska, roba koje ima u Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu, u svakoj radnji je sada kineska roba", naglašava Zijad dodajući kako se u brojnim dijelovima svijeta izrađuju slike panorame Sarajeva koje se preslikavaju na proizvode a potom i prodaju.

Zbog posebnosti predmeta koje obrađuju kazandžije, Zijad ističe kako stari zanati neće izumrijeti sve dok je vrijednih majstora koji će ih znati cijeniti.
Prema njegovim riječima, mnogi mladi ljudi koji od svojih očeva preuzimaju zanatski posao uglavnom žele da u kratkom vremenu zarade veliki novac. Upravo zato, kako ističe, kupuju se već gotove izrađene stvari, a negdje skoro da se i ne prave predmeti ručno.

"Svaki pametan čovjek kad vidi isti artikal u pet radnji, to nije dobro. A moj proizvod ako se kupuje u radnji, ja kažem ako nađete negdje drugo ja ću vam ovo pokloniti jer stojim iza toga da to ne može više nigdje naći već samo u toj radnji", zaključuje Zijad.