Mostar: Bosanski jezik je prisutan od davnina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bosanska lingvistička akademija (BLA) Udruženja 'Prijatelj knjige' u suradnji sa Pedagoškim zavodom Mostar i Narodnom bibliotekom Mostar, a u cilju širenja pozitivnih stavova i provjerenih činjenica kroz približavanje sveučilišnih tema široj društvenoj javnosti organizirali su tribinu koja je nosila naziv 'Bosanski jezik u koegzistenciji s drugim jezicima'.

Na tribini je bilo riječi o nastanku bosanskog jezika, te njegovom korištenju kroz povijest. O jeziku su pričali prof.dr. Amira Turbić-Hadžagić, mr.sc. Nusret Omerika, mr.sc. Harun Macić, te mr.sc. Jasmin Hodžić.

Turbić-Hadžagić je profesorica s Odsjeka za bosanski jezik i književnost u
Tuzli, te vanjski suradnik na Odsjeku za bosanski jezik i književnost Pedagoškog fakulteta u Bihaću i na Odsjeku za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru.

Omerika je savjetnik za bosasnki jezik i književnost u Pedagoškom zavodu u Mostaru. On je najprije naglasio kako nema namjeru dokazivati postojanje nečega što već postoji, te je istaknuo kako se pri izlaganju povijesti bosanskog jezika služi isključivo znanstvenim činjenicama i argumentima.

Macić je član Bosanske lingvističke akademije i profesor bosanskog jezika i književnosti u Karađoz-begovoj medresi u Mostaru, dok je Hodžić predsjednik BLA.

Prisutnima se na početku obratila Sabaheta Bijedić iz Pedagoškog zavoda Mostar koja je naglasila važnost održavanja tribina poput ove kako bi se ukazalo da bosanski jezik ne postoji od jučer.

Govornici su se također osvrtali na negiranje bosanskog jezika od strane pojedinaca koji u medijskim istupima ne žele priznati da je ovaj jezikod davnina prisutan na ovim prostorima.

Tribini su prusustvovali učenici i nastavnici osnovnih i srednjih škola u HNŽ, zatim studenti i sveučilišni profesori te predstavnici javnog, kulturnog, političkog i društvenog života Mostara i okoline.

Hodžić, kao predsjednik BLA je kazao kako nije slučajno što je ovaj projekt pokrenut upravo u Mostaru, podsjetivši kako su Mostar i okolina od presudne važnosti za razvoj lingvističke i književne bosnistike, kako po ljudstvu, tako i u kulturno-povijesnom i društvenom kontekstu.

Macić je demitologizirao Kalajevu jezičku politiku i podvalu o tome kako je u doba Austrougarske, bosanski jezik službeno postao bosanski (što stoji čak i u udžbenicima FBiH za srednje škole po bosanskom planu i programu), osvrnuvši se pritom na osmanski period u BiH u kojem su intervencijom države donesene i prve pravopisne odredbe.

Turbić-Hadžagić se posebno osvrnula na povijesni kontinuitet bosanskog jezika, te na povijesni kontinuitet kontakata bosanskog s drugim jezicima, u prvom redu s grčkim i latinskim, zatim s turskim, perzijskim i arapskim.