Mostar: Predstavljanje 'stare pisme s Neretve'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Galerija Aluminij poziva ljubitelje dobre knjige i dobre glazbe na pitku večer predstavljanja zbirke notnih i tekstualnih zapisa Živka Ključe, dopadljiva rustikalna imena Stare pisme s ušća Neretve. Taj notni zapis uglednoga mostarskog skladatelja, kontrabasista, pedagoga i melografa ove je godine nagrađen prestižnom hrvatskom nagradom u domeni tradicijske glazbe - nagradom Franjo Ksaver Kuhač koju mu je Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo za autorski doprinos očuvanju tradicijske kulture i baštine.

Zbirku će u Aluminijevoj umjetničkoj galeriji, u utorak, 22. studenog, s početkom u 19 sati, osim samoga autora, predstaviti Mijo Stanić i Duško Šarac, ravnatelj odnosno umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa Omiš. Program će glazbeno oplemeniti Ženska klapa Ar'ja Mostar i Muška klapa Dobrkovići, izvedbama skladbi koje je Ključe spasio od zaborava u ovom djelu koje struka ocjenjuje njegovim kapitalnom pothvatom na polju dalmatinskoga stvaralaštva. Zbirka je objavljena u nakladi Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti iz Opuzena, Festivala dalmatinskih klapa Omiš i Zaklade Ljubo Stipišić Delmata iz Zadra.

Ravnatelj spomenute Neretvanske riznice Stjepan Šešelj jednim je od autora knjižnoga predgovora, u kojemu piše kako Ključe cijeli svoj glazbeni život temelji na stoljećima taloženim iskustvima hrvatske glazbene baštine.

''I tako je radio dvadeset i više godina, i nije mu uvijek bilo lako, a ni ugodno u tomu poslu, no najteže mu je bilo saznanje kad je shvatio da je zakasnio u svojoj nakani, jer su mnogi umrli i sa sobom puno toga odnijeli. Ali, ipak Živko Ključe je i dalje, odlazeći na teren, bilježio i zapisivao stare napjeve, te se na kraju ovjenčava i ovom knjigom. On to radi na tako stručan i kvalitetan način, tako da možemo reći da je ovo za neretvansko područje jedna od najkvalitetnijih zbirki koje su do sada izišle. Upravo kao što je to radio Ljubo Stipišić za splitsko, trogirsko ili makarsko područje, zatim Duško Tambača, te Dinko Fio za otoke Brač, Hvar, Korčulu i Lastovo, Krešimir Magdić za dubrovačko i pelješko ili Ivo Mikuličin, Ante Barbača za Šibenik... Tako se i Živko Ključe ovom zbirkom svrstava u red vrsnih hrvatskih melografa, koji su ponajviše napravili, bilježeći posebno neponovljive glasove s Neretve, one glase iz neretvanskih praskozorja i sutona, što nam vraćaju u život prošle, ali za nas nikada umrle vrijednosti hrvatskoga južnjačkog pjeva'', nadahnuto je, između ostaloga, zapisao Šešelj.