Mostar: Zanijemjela Sahat-kula Fatima-kadune Šarić

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Među 21 sahat-kulom podignutom za vrijeme turske uprave u Bosni i Hercegovini, koje predstavljaju značajne arhitektonske objekte klasične osmanske arhitekture, jeste i ona u Mostaru.

Mostarska Sahat-kula, proglašena nacionalnim spomenikom BiH, nalazi se u mahali Brankovac, u čaršiji kao poslovnom dijelu grada koja se nekad nazivala Kazaska, po majstorima kazazima. Visoka je 16 metara, ima pravokutnu osnovu i piramidalno četverostrešno krovište.

Poznati turski putopisac Evlija Čelebi u svom djelu „Sejjathaname“ spominje Sahat-kulu „s čijeg se zvonika zvuk čuje na daljini od tri sata hoda“, što je bila uobičajena mjera za udaljenost.

U informaciji Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH navodi se da je „legator Fatima-kaduna Šarić podigla Sahat-kulu u Mostaru prije 1636. godine“. O Šarića kaduni postoji i narodna pjesma koja glasi:

„Zareče se Šarića kaduna/ u mahali među hanumama/ „Jest tako mi dina i imana/i tako mi šehri–ramazana/sagradiću mekteb i munaru/ i veliki sahat u Mostaru/ nek se čuje preko Bišća ravna/ Velagića i Blagaja grada/ a da nije Bišine/ čulo bi i Nevesinje.“

U povijesti o Sahat-kuli ostat će ubilježeno ime Avdage Bjelavca, sahadžije iz Mostara koji se brinuo o satnom mehanizmu.

Za vrijeme austrougarske uprave, neposredno prije njenog sloma 1917. godine, vlasti su zvono skinule i pretopile za ratne svrhe i jedno je vrijeme Sahat-kula izgubila svoju funkciju. Ponovo se našao dobrotvor, ovaj put to je bio Bajram Bijedić, trgovac iz Mostara, koji je 1919. godine uspio sat popraviti o svom trošku. No, sedam godina kasnije satni mehanizam se pokvario i Mostar je ostao bez javnog sata iz osmanskog razdoblja, piše Avaz.

Tek nakon Drugog svjetskog rata pristupilo se restauraciji Sahat-kule i postavljanju sata koji je nabavljen iz talijanskog grada Trebina kao poklon tamošnje firme gradu Mostaru. To se dogodilo 1981. godine prilikom svečanog otvaranja spomen-kuće Džemala Bijedića, koja se nalazi prekoputa Sahat-kule.

Mostarski kroničar i publicist Šemsudin Zlatko Serdarević kaže da je tijekom posljednjeg rata sat stradao te da je ponovo postavljen 1999. godine zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara.

''I ovog puta sat je poklonila ista firma iz grada Trebina. Nebrigom gradskih vlasti sat ponovo ne radi i ne čuje se zvuk zvona na koji su se Mostarci navikli. Osobno sam sudjelovao u narudžbi Gradske uprave Mostara i pripremama za postavljanje novog sata iz talijanskog grada Trebina, koji je u Mostar donio poznati turistički poslenik Mili Bijavica. Tada je ugrađen ne samo sat nego i potpuno nov satni mehanizam, Kula je opravljena i temeljito su izmijenjeni unutrašnje stepenište i spratni podesti. Nažalost, nebrigom današnjih gradskih vlasti od 2000. godine niti se čuju otkucaji niti se može vidjeti koliko je sati'', ogorčen je Serdarević.

Serdarević ocjenjuje da je Sahat-kula dragocjenost u turističkoj ponudi, jer je proglašena nacionalnim spomenikom BiH.

''Za svaku osudu je takav javašluk, jer danas satnu ploču prekriva trava kao znak totalnog odsustva svijesti o njenom značaju. Sam bih se kao građanin podobro zastidio da kojim slučajem dođu u Mostar predstavnici firme koji su nam sat poklonili da grad bude gradskiji'', naglašava Serdarević.