Mostarci se kroz izložbu prisjetili Čedomira Hadžića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Članovi društva umjetnika Mostara priredili su homage Čedomiru Čedi Hadžiću, likovnom umjetniku koji je na svojim djelima rađenim uglavnom pastelom ostavio raznovrstan fundus slika i creteža sa vedutama Mostara, pejsažima i portretima ne samo poznatih ličnosti nego i ljudi sa margina života.

Na izložbi dokumentarne građe autora Zlatka Serdarevića prestavljeni su Hadžićevi katalozi, reprodukcije slika, križaljke koje je radio za tjednik 'Sloboda', sjećanja kolega za godišnjice smrti, fotografije sa izložbi i nekoliko portreta među kojima su likovi Sule Šarića, Ilijaza Delića, Safeta Ćišića, Ekrema Dizdara. Svojevremeno je Hadžić u galeriji Centra za kulturu grada Mostara priredio izložbu pod nazivom 'Mostovlje Mostara'.

Ovom prilikom izložena je slika sa mostnom čeličnom konstrukcijom na mjestu nekadašnjeg Titovog mosta kod Musale. Impresije o Čedomiru Hadžiću iznijeli su Zlatko Serdrević i Sule Šarić. Ta grupa grupa umjetnika kojoj je i Čedo pripadao u najgorim ratnim vremenima stvarala je duhovni otpor na kataklizmu koja je zadesila grad Mostar.

"To je bilo vrijeme kada nismo imali ni od koga podršku za bilo kakvo djelovanje. Bili smo ostavljeni, a željeli smo mijenjati, ne svijet, ali grad da. Nešto smo ostvarivali, što je bilo ostavrljivo, ostalo je bio nedosanjani san. Čedo je uvijek bio tužan, tipičan melanholik. Oči su mu uvijek bile vlažne. Imao sam osječaj da ga nitko ne razumije. Bio je boem u duši, ali veoma obrazovan i osjećajan, govorio je nekoliko jezika. Kao moreplovac krstario je svim morima i oceanima upijajuči sve te slike nepoznatih krajolika. Nikada se nije ispovijedao, ali kako sam naučio čitati slike umjetnika, preko njegovih radova sam uspostavio komunikaciju sa onim Čedom koji se nije eksplicitno prikazivao javnosti", kazao je Serdarević, dodavši da mu je jako žao što nije barem preko fotografija sačuvao veći broj njegovih portreta sa ličnostima u čijim se očima nazirala tuga i napuštenost.

O Hadžiću je govorio i Sule Šarić, također boem i veliki zaštitnik i mecena umjetnika. On je kazao da Čedo pripada onom sloju naših građana koji su obilježili jedno vrijeme u likovnom životu grada.

"Naš Čedo je neponovljiva ličnost, vrlo elokventna i obrazovana ličnost sa kojom ste mogli o svemu raspravljati, bilo da je riječ o književnosti, umjetnosti ili filozofiji. Nesporna je činjenica da je bio veliki knjigoljubac, ali i kozer. Bio je samozatajan i skroman, uvijek sposoban da sarkastično reagira. Često smo razgovarali i dijelili najteže trenutke. Večeras ga se sjećamo sa puno tuge, ali on ostaje dio naše stvarnosti jer je ostavio dubok trag", zaključio je Šarić.

U ambijetu pod stoljetnim brijestom izloženo je nekoliko njegovih originalnih radova preko kojih se mogao nazrijeti nivo likovnosti i opsesivni motivi. Bašta je bila prepuna i ostalo se do kasno u noć. Hadžić je ponovo ujedinio istomišljenike i svoje najbliže prijatelje.