Nacionalizam za mlade: Hitlerova rodna kuća kao mjesto suočavanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rodna kuća Adolfa Hitlera u mjestu Braunau am Inn (Austrija) na inicijativu Andreasa Maislingera, voditelja Internacionalnog instituta za mlade, trebala bi postati mjesto okupljanja mladih iz cijelog svijeta s ciljem da se u radionicama i na konferencijama bave temama kao što su ljudska prava, principi slobode, pravna država. 

Projekt nazvan "Kuća odgovornosti" podržalo je na stotine osoba iz javnog života koje su svojim javnim nastupom na društvenim mrežama i sličnim medijima podržale realizaciju ove ideje. 

Inače, riječ je o objektu koji je godinama prazan i koji je od 2016. godine u vlasništvu austrijske vlade. Zbog negativne simbolike i činjenice da svake godine ovo mjesto obilaze razne neonacističke grupe kako bi proslavile Hitlerov rođendan, austrijska vlada je čak razmišljala o rušenju te zgrade. 

Potpisnica inicijative je i Ružica Kopačević-Miličević iz Bosne i Hercegovine koja od 1992. godine živi u austrijskom gradu Bad Ischl i, između ostalog, radi kao voditeljica Regionalnog centra kompetencije za integraciju i diverzitet, te voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu o temama rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije, kao i platforme za međureligijski dijalog. 

Ideja da se od rodne kuće Adolfa Hitlera napravi mjesto koje će biti u suprotnosti sa svim što predstavlja i samo njegovo ime, kako pojašnjava Ružica Kopačević-Miličević u razgovoru za Fenu, već dugo postoji i na projektu realizacije se radi od veljače 2000. godine. 

Suočavanje za sve

''Predložila sam da se u Kući odgovornosti suočavamo s nacionalizmima bez obzira iz  koje zemlje da dolaze i da se tu bavimo poviješću i prošlošću ne samo Drugog svjetskog rata nego i ostalih ratova, kao npr. ratom u bivšoj Jugoslaviji. Kao inicijator "Kuće odgovornosti" Maislinger je izrazio želju za suradnjom sa sličnim inicijativama iz BiH - istakla je. 

Kako objašnjava, Kuća odgovornosti je zamišljena tako da radi na principu tri nivoa: Prošlosti - koje se sjećamo i iz koje izvlačimo bitne zaključke, Sadašnjosti - zalaganjem za očuvanje mira te Budućnosti - kreiranjem mirne budućnosti. 

Kopačević-Miličević je za rad na polju integracije prošle godine odlikovana medaljom za zasluge Gornje Austrije, koju joj je dodijelio guverner pokrajine Gornja Austrija Thomas Stelzer, istakavši da je "integracija u Salzkammergutu uspješna i ima svoje ime a to ime je - Ružica Kopačević Miličević". 

Ružica Kopačević-Miličević, čije se i lice pojavljivalo na plakatima kampanja za ljudska prava, kaže da je ovu nagradu dobila zbog aktivnosti na promoviranju suživota između domaćeg stanovništva i osoba s migracijskom pozadinom, kao i zbog inovativnih ideja i projekata. A te ideje su prije svega bile vezane za suživot, međureligijski dijalog, umrežavanje između domaćeg stanovništva i građana s migracijskom pozadinom, edukacija o temi predrasuda. 

Kao voditeljica Centra kompetencije za integraciju ima priliku da se sretne s osobama koje dolaze iz Turske, bivše Jugoslavije, Pakistana, Rumunije, Slovačke, Sirije, Afganistana i drugih zemalja te da im pomogne da se integriraju, kao i da ostvare bolju komunikaciju s domaćim /austrijskim stanovništvom i drugim migrantima. 

Ružica Kopačević-Miličević, govoreći o ljudima s kojima se susreće i njihovim mogućnostima da se integriraju, ističe da spremnost na dijalog podrazumijeva otvorenost, radoznalost i spremnost na promjenu, te da ovisi od stupnja obrazovanja, ali i od političkog  sistema zemlje iz kojeg migranti dolaze. Tako su osobe s višim stupnjem  obrazovanja više zainteresirane za dijalog i upoznavanje kulture zemlje u koju su došli. 

Komentirajući iskustvo s migrantima, ona navodi da su građani porijeklom iz bivše Jugoslavije izuzetno dobro intergirani u austrijsko društvo. Oni s nižom naobrazbom rade u građevinarstvu ili ugostiteljstvu, dok su s višom naobrazbom nostrificarali diplome i rade u svojoj ili srodnoj struci. 

''Velik broj radi u nevladinim udrugama i savjetovalištima za strance. Djeca, koja su rođena ovdje završavaju škole, studiraju. Neki se odlučuju za strukovnu školu i veoma su cijenjeni kao majstori svojih zanata '', podvukla je. 

Dodaje da je jedan od indikatora da se u Austriji osjećaju dobro i to što su riješili stambeno potanje tako što su kupili stanove, napravili kuće i time Austriju odabrali za stalnu drugu domovinu. 

Problem s Turcima

''Najveći problem imamo sa stanovništvom iz Turske, ali ne zato što su oni muslimani  kako im populisti često pokušavaju podmetnuti, nego zbog loše integracione politike sedamdesetih godina, ali i struktura tog stanovništva utiče na brzinu i obim integracije. Većina dolazi iz ruralnih sredina i imaju završenu samo osnovnu školu. Među ženama se može naći dosta nepismenih osoba'', podvukla je. 

Govoreći o migrantskoj krizi koja potresa svijet i o tome da li je Austrija otvorena za nove izbjeglice, Kopačević-Miličević podsjeća da je 2016. godine kada je bio najveći izbjeglički val, Austrija bila otvorena za primanje izbjeglica. Bile su utvrđene kvote te je skoro svaki grad ili selo primio određeni broj izbjeglica proporcionalno broju stanovnika. 

''Interesantna je činjenica da su one sredine koje su imale vrlo malo stranaca bile prilično odbojne prema primanju dok su one, koje su već imale iskustva sa strancima, bile mnogo otvorenije. U zbrinjavanju i skrbi za izbjeglice veliku ulogu je odigralo civilno stanovništvo'', ustvrdila je ona. 

Kako podsjeća, u mjestima koja su imala izbjeglička prihvatilišta formirale su se volonterske grupe. Volonteri su pomagali u snalaženju kod ustanova, pri učenju njemačkog jezika, brinuli se da djeca budu upisana u školu i pratili izbjeglice na svim ostalim bitnim područjima života. 

''Tako su nastala bezbrojna i duboka prijateljstva između domaćeg stanovništva i ljudi iz Sirije i Afganistana. Neki su ih primali i u svoje kuće, dali im smještaj do završetka azilantskog postupka. Među volonterima se nakon tri godine požrtvovanog i besplatnog rada osjeća umor. Razočarani su što mnogi njihovi štićenici koji su išli u strukovne škole moraju napustiti zemlju, iako su završili obrazovanje i poduzeća ih trebaju, jer je njihov azilantski postupak negativno okončan. Zbog izbjegličkog pitanja je Austrija danas podijeljena zemlja, iako vrlo mali broj izbjeglica ulazi u zemlju. Populisti pokušavaju stvori negativnu sliku o izbjeglicama i rade na stvaranju atmosfere straha i ksenofobije'', mišljenja je ona. 

Aktivnosti Kopačević-Miličević ne završavaju na pomaganju drugim ljudima i građenju  mostova. Osim toga, Ružica piše poeziju i prozu koja je vrijedna čitanja i kojoj se već nakon prvih pročitanih rečenica uvijek iznova vraća. 

''Pisanjem se bavim iz hobija, ali i potrebe. Pisanjem njegujem maternji jezik, komuniciram s domovinom, mirim se s prošlošću. Pokušavam razumjeti svijet u kojem živim, pisanjem otkrivam motive koji me drže da ne padnem. Njime se rugam i prezirem neljudskost. Pisanjem gradim mostove s istomišljenicima'', smatra ona. 

Ružica Kopačević-Miličević rođena je 1967. u Donjem Svilaju. Završila je Fakultet političkih nauka Sarajevo, Odsjek sociologija, dok je studij Žurnalistike prekinula zbog rata. Dodatno se obrazovala za trenericu za interkulturalnu kompetenciju na Humboldt univerzitet u Berlinu. 

Poeziju, prozu te kolumne objavljivala je u književnim zbornicima, portalima…Uz pisanje se bavi i autodidaktički slikanjem/crtanjem i iza sebe ima 20 samostalnih izložbi. 

Također je posredovala pri bratimljenju gradova Bad Ischla i Sarajeva povodom stogodišnjice Prvog svjetskog rata.