Vječni kandidat za Nobela
Nakon 15 godina Milan Kundera objavio novi roman
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Vječni kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, Milan Kundera se posljednjih godina sve manje pojavljuje u javnosti i sve manje objavljuje.
Autor suvremenih europskih klasika poput “Šale“ i “Nepodnošljive lakoće postojanja“ vodi miran život u novoj domovini Francuskoj, uzdrman optužbama iz rodne Češke da je bio suradnik komunističkog režima.
Novo roman “Festival nevažnosti“ napisao je na francuskom jeziku, a za angloameričko tržište ga je objavio Harper Kolins.
Zbog toga je objavljivanje 'Festivala nevažnosti', kratkog romana ili možda jako duge novele, prilika da se susretne Kundera u poznim godinama, možda mudriji a možda džangrizaviji.
Roman je po ocjeni New York Timesa “lepršav“ i “na lak način“ razmatra odnose među grupom prijatelja u Parizu, kao i da nije tako psihološki dubok i uvjerljiv kao njegova najbolja djela, piše RTRS.tv.
"Nije samo da se radnja događa u Parizu, nego se i zauzima tipičan pariški stav fascinacije ironičnim gestama i pozama" piše New York Times.
Naracija anegdote o Staljinu u romanu predstavlja “grčevit pokušaj da se knjizi da težina i značenje“ pa se "Festival nevažnosti" čita i kao šala o vlastitoj irelevantnosti koja se unapred podrazumijeva“, poentira po strogoći poznata kritičarka Michiko Kukatani.
Baveći se najozbiljnijim problemima čovjekove egzistencije, Kundera u ovom romanu namjerno nije napisao nijednu ozbiljnu rečenicu, zadržavši pritom svoje 'prelijepe opise', smatra Booklist, ocjenjujući roman kao 'stilski i tematski klasičnog Kunderu'.
Londonski Guardian ipak je benevolentniji pa ističe da je nova Kunderina knjiga 'privlačan i ukusan' kratki roman, 'osvijetljen dnevnim suncem i duhovit, kao i živahno elegantan'.
Ističe se kako četiri glavna lika imaju svijest o autoru, kog nazivaju 'gospodaru', a on ih odluči sve dovesti u Pariz i pripremiti im nekoliko peripetija. Guardian priznaje da je 'struktura romana tanka', a 'centru nedostaje motiva', ali hvali nepodnošljivu lakoću čitanja “Festivala nevažnosti“.