Ne možemo se osvrnuti oko sebe i vidjeti kaos a praviti se da ne postoji

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Galeriji Zvono, u krugu prijatelja i štovaltelja pjesničke riječi, Goran Simić predstavio je knjigu poezije "Treći zubi" koja je nagrađena na natječaju Fondacije za izdavaštvo 2015. i objavljena u izdanju Planjaxa iz Tešnja.

Knjiga je nastajala četiri godine, potvrdio je pjesnik i naglasio da se poruka nije promijenila.

''Svaki pjesnik mora osjećati odgovornost prema vremenu u kojem živi. Ne možemo se osvrnuti oko sebe i vidjeti kaos a praviti se da ne postoji'', rekao je, prenosi Oslobođenje.

I naslovi njegovih pjesama iz ove zbirke to govore: "Oglas u novinama, 2016" (koji nije plaćen parama nego krvlju), "Zapis o kanibalizmu", "Umorio sam se od sebe kao žrtve", "Bombaš samoubica" o mladiću s 23 ruže, "Crne jabuke, Sirija", "Palestina, vozimo skupa isti bicikl"... A stih iz pjesme "Adam" o dječaku i mirnom kućnom duhu - "moje oči imaju oblik ključaonice, a moje uši su prisluskivači na telefonu", to potvrđuju.

''Mi zaboravljamo da smo prije 20 godina bili udarna vijest, a sad kad se kriza desila, licemjeri smo kao da nas historija ništa nije naučila... Ne pristajem na to da pojedinac ne može promijeniti svijet. Zapravo, mi pjesnici smo lakmus papir društa i hoću da, kada ljudi pročitaju knjigu za 20 godina, otkriju kakva je situacija sada. Teoretičarka iz Engleske je kazala da se iz moje poezije može više naučiti nego iz historijske knjige'', dodao je Simić.

JESAM LI TO JA

Onaj koji pred spavanje navlači zavjese
zbog snajperiste iz davno zaboravljenog rata
koji iz zadovoljstva puca na obične zadovoljne ljude,
na policajce prerušene u odore časnih sestara,
na ratne veterane zaposlene u obdaništima,
na propovjednike u uniformama poštara.

Puca na ljude sa nekog od jata crvenih oblaka
iznad mog uplašenog grada
i cilja samo metalne nazive ulica heroja na fasadama kuća.
Kad bi mi pao šaka ko zna šta bi se sa mnom desilo.

Komšije lažu da me uveče uspavljuje
zvuk kiše koja dobuje po krovu kuće
i da se pretvaram kako ne znam da se tu ne radi o kiši
već o ispaljenim čahurama
koje ću jutrom morati pomesti ispred svojih vrata.
Lažem i ja.