Orhan Pamuk
Ne želim biti prijatelj nekome tko ne prestaje pljeskati vlastima
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Turski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost Orhan Pamuk održao je u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu predavanje "Zapisi o mom svijetu" (Writing My World).
Pamuk je došao u posjetu Srbiji na poziv SANU, a predavanje je održao u okviru ciklusa "Gost SANU", a novinarima je rekao kako pripada naciji pisaca i umjetnika s liberalnim idejama i da nikada nije odustao od kritiziranja različitih svjetskih vlada, prenosi Srna.
Naveo je kako je sav progres u Turskoj došao od hrabrih ljudi koji su vjerovali u jednakost, poštovali prava žena, poštovali manjine i slobodu govora te istaknuo kako je demokracija važna za svako društvo, jer su izbori jedino mjesto na kojem se odlučuje tko će i s kakvim idejama voditi neku državu.
Dodao je kako su liberalne ideje jako važne za svako društvo i da često nemaju većinsku podršku stanovništva, ali da predstavljaju alternativna svjetla i esenciju jednakosti i slobode u svakom liberalnom društvu.
"Imam 63 godine i jedva se sjećam jednih izbora poslije kojih sam bio sretan u Turskoj. Osjećao bih se neugodno kada bih se priključio slavlju stranke koja je pobijedila. Ne želim biti prijatelj nekome tko ne prestaje pljeskati vlastima. Moji prijatelji ne aplaudiraju vlastima. Moji prijatelji stalno gube izbore", rekao je Pamuk.
Govoreći o migrantskoj krizi, Pamuk je rekao kako nije pristojno, niti dobro da britanske novine pišu o tome hoće li primiti nekoliko tisuća izbjeglica, dok ih je u Turskoj dva milijuna.
"Vrlo cijenim izjavu njemačke kancelarke Angele Merkel koja je odmah rekla da će Njemačka zbrinuti milijun izbjeglica. Nadam se da Merkel neće zbog toga izgubiti izbore", dodao je Pamuk, kojeg je SANU nagradila nagradom nagradu "Milovan Vidaković", koju dodjeljuje Međunarodni festival proze "Prosefest".
Orhan Pamuk autor je djela "Bijela tvrđava", "Zovem se Crvena", "Istanbul", "Snijeg", "Crna knjiga", "Muzej nevinosti"…
Rođen je u Istanbulu 1952. godine, odrastao je u obiteji nalik onima kakve opisuje u svojim romanima "Dževdet-beg i njegovi sinovi" i "Crna knjiga", dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006. godine, a knjige su mu prevedene na više od 60 jezika.