Konjic
Nekada stroga vojna tajna: Titov bunker nudi putovanje u prošlost
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Nekada jedna od najvećih jugoslovenskih vojnih tajni, Titov bunker ARC DO u brdima nadomak Konjica autentično svjedoči prohujalim hladnoratovskim vremenima i posjetitelje doslovno vodi u putovanje kroz vrijeme.
Na desnoj obali rijeke Neretve u Konjicu nalaze se tri kamuflažne zgrade za ulazak u objekt izgrađen u unutrašnjosti brda iznad kojeg se uzdiže planina Zlatar. Riječ je o podzemnom objektu koji nosi naziv ARC, a što vojničkim rječnikom znači “armijska rezervna komanda“.
Podzemni grad u obliku potkovice i kodnog naziva “Istanbul“ građen je četvrt stoljeća i završen je 1979. godine kao sklonište za tadašnjeg predsjednika SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita i vojni i politički vrh u slučaju nuklearnog rata.
[FOTO] Posjetili smo Titov bunker u Konjicu
Riječ je o najvećem skloništu te vrste u bivšoj Jugoslaviji, a mogao je izdržati atomsku eksploziju od 24 kilotone. Inventar Titovog bunkera nije mijenjan, svi strojevi su sačuvani, telefoni, teleprinteri, kao i karte Jugoslavije na zidovima. Vrata, nekada tajnog vojnog podzemnog zdanja javnosti su otvorena prije pet godina, a posjeta tom kompleksu predstavlja svojevrsnu putovanje kroz prošlost.
Za izgradnju ovog bunkera Tito je potrošio 4,7 milijardi dolara, a bez potrebe da izađu na otvoreno u bunkeru je 350 osoba moglo živjeti šest mjeseci, a da im pritom ništa ne nedostaje.
Tito za života nije uspio posjetiti i vidjeti bunker u Konjicu nakon što je izgrađen, ali prostorije koje su bile predviđene za njega i danas se čuvaju u autentičnom ruhu.
Bunker je javnosti otvoren tijekom Bijenala suvremene umjetnosti 2011. godine, a i danas je svojevrsna galerija sa postavkom djela kojima o Hladnom ratu, nuklearnom oružju i ratu govore autori iz različitih dijelova svijeta.
Zamjenik direktora Bijenala Mirnes Baljić je kazao kako je Titov bunker građen u vrijeme velike izgradnje u cijeloj Jugoslaviji i kada se u Konjicu gradilo više nesvakidašnjih objekata, zgrada i fabrika, pa ljudi nisu ni shvatili da se radi o gradnji nekog tajnog vojnog kompleksa. Na pitanje otkud kodni naziv bunkera “Istanbul“, Baljić je kazao da ne postoji dokumentacija o tome, ali da se najvjerovatnije taj naziv odnosi na proces zbližavanja Jugoslavije i Turske u vremenu gradnje bunkera.
“Bunker je bio stroga vojna tajna, a i radnici koji su sudjelovali u njegovoj gradnji prethodno su potpisivali izjavu da će čuvati tajnu o tome“, kazao je Baljić i dodao da je bunker do sada posjetilo više od 8.000 osoba.
“Izgrađen samo za mali broj ljudi, ovaj objekt je sada otvoren za posjetu svima. Posjetitelji mogu vidjeti tajne odaje i stvari, ali i umjetnička djela iz cijelog svijeta. Nekada je ovaj objekat bio povezan sa idejom nuklearnog rata, a danas je povezan sa modernom umjetnošću“, kazao je Baljić.