Nema strategije niti planskog usmjeravanja sredstava za zaštitu naslijeđa u Federaciji BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježen je i ove godine 18. travnja a radna tema koju je ovaj put preporučio Izvršni odbor Međunarodnog vijeća za spomenike i spomeničke cjeline (ICOMOS) je "Katastrofe i sukobi kroz objektiv Venecijanske povelje", kojom se obilježava 60 godina od nastanka Povelje.

U razgovoru za Fenu direktor Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta Robert Stergar navodi da je Venecijanska povelja proizašla iz spoznaje o jedinstvu ljudskih vrijednosti koja tragove prošlosti promatra kao zajedničko naslijeđe a time je i zajednička odgovornost da se ono sačuva za buduće generacije u punom bogatstvu njihove autentičnosti. Povelja je postavila principe na kojima i danas počiva zaštita i restauracija, a svaka država potpisnica je odgovorna za primjenu tih principa u okviru vlastite kulture i tradicije.

Karakter kulturne baštine usko povezan s klimom i klimatskim uvjetima 

Govoreći o tome šta ugrožava spomeničku baštinu, Stregar ističe da efekti klimatskih promjena predstavljaju možda i najveću prijetnju kulturno-povijesnom naslijeđu i to u okviru fizičkog, socijalnog i kulturnog konteksta.

''Fizički kontekst je najočitiji jer direktno utječe na oštećenja strukture i materijale od kojih su izgrađeni pojedinačni objekti i lokaliteti, kao i degradacija kulturno-povijesnih i prirodnih područja od značaja'' - ističe Stergar.

On navodi da je karakter kulturne baštine usko povezan s klimom i klimatskim uvjetima područja gdje se nalazi.

''Drugim riječima, ekstremne promjene - poplave, suše, erozija, povećanje temperature, vlažnost tla, migracije "štetočine", hidrološki, kemijski, biološki procesi i drugo, imaju direktan fizički utjecaj na naslijeđe'' - kazao je.

Govoreći o ulozi i značaju Venecijanske povelje on naglašava da je Venecijanska povelja u prvom članku dijela "Zaštita" odredila najvažniju akciju (Članak 4. Povelje), a koja glasi – redovno održavanje.

Potreban institucionalni okvir

''Tom akcijom se podrazumijeva stalno nadgledanje i rana detekcija oštećenja. Adekvatnom intervencijom u ranoj fazi nastanka promjene može se ublažiti utjecaj klimatskih promjena. To se prije svega odnosi na značajnije pojedinačne objekte, arheološke lokalitete, nekropole i pokretno naslijeđe. Da bi se smanjio negativni utjecaj klimatskih promjena na kulturno-povijesno naslijeđe u cjelini, potrebno je uspostaviti institucionalni i strateški okvir djelovanja. Smanjenje rizika od katastrofa mora da bude nacionalni ali i lokalni prioritet'' - mišljenja je direktor Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH Robert Stergar.

Komentirajući odnos u BiH prema spomeničkoj baštini, Stergar je istaknuo da odnos prema spomenicima kulture koji predstavljaju svjedočanstvo ljudske povijesti i razvoja vezano je za postojanje javnog interesa za njegovo očuvanje.

''Javni interes postavlja institucionalni okvir a stručna zajednica artikulira aktivnosti na spomenicima kulture. Bosna i Hercegovina ima tradiciju od 78 godina institucionalne brige za kulturno-povijesno naslijeđe. Međutim, nakon 1995. godine zakonska regulativa nije uspostavila jasnu strategiju zaštite. Uveden je pojam "nacionalni spomenik", a kulturno-povijesno i prirodno naslijeđe u širem smislu nije dovoljno tretirano'' - podvukao je.

Teška oštećenja

On podvlači da je kulturno-povijesno naslijeđe u Bosni i Hercegovini tijekom recentnog rata doživjelo teška oštećenja a priličan broj spomenika kulture je potpuno uništen, te su uložena značajna sredstva u poslijeratnoj obnovi sa ciljem rehabilitacije uništenih i saniranja oštećenih objekata.

''Međutim, posljednjih desetak godina izdvojena sredstva za kulturno-povijesno naslijeđe su sve skromnija, a potrebna su velika sredstva za održavanje obnovljenih objekata. Na nivou Federacije BiH, svake godine odvajaju se određena sredstva za zaštitu i prezentaciju nacionalnih spomenika koja se implementiraju putem Transfera za obnovu kulturnog i graditeljskog naslijeđa koje provodi Federalno ministarstvo kulture i sporta. Međutim, ta sredstva su ograničena i ne mogu pokriti troškove koje iziskuju konzervatorsko-restauratorski zahvati u obimu koji je potreban'' -potcrtao je Stergar.

On je istaknuo da, s obzirom na to da se sredstva odobrena putem Transfera za naslijeđe dodjeljuju aplikantima (investitor, vlasnik, korisnik, općina, udruženje i sl.), tako Zavod za zaštitu spomenika ne upravlja sredstvima i samim tim nije u mogućnosti da planira ili odlučuje koje bi intervencije trebalo prioritetno izvoditi.

Nema strategije

''Drugim riječima, nema strategije niti planskog usmjeravanja sredstava za zaštitu naslijeđa u Federaciji BiH. Zavod za zaštitu spomenika u okviru svojih mogućnosti a temeljem svojih nadležnosti apelira, usmjerava i stručno pomaže vlasnicima i korisnicima objekata proglašenih nacionalnih spomenika prilikom apliciranja za sredstva i pruža stručnu pomoć prilikom restauratorsko-konzervatorskih radova ili radova na održavanju objekata'' - kazao je.

Na devastaciju spomenika i spomeničkih cjelina, kako ističe, utječe mnogo faktora.

Tako su pojedinačni spomenici u boljoj poziciji. Devastacija se dešava nestručnom brigom, nepromišljenim rješenjima ili uvođenjem novih standarda u život nacionalnih spomenika pod utjecajem tehnološkog napretka ili potrebama potaknutih klimatskim promjenama (PVC stolarija, klima uređaji, dodavanje termičke izolacije gdje treba i gdje ne treba i sl.) a da se pri tom ne traži suglasnost niti se kontaktira služba zaštite za tehnička rješenja. Često iz dobrih namjera vlasnika ili korisnika dođe do nepopravljive štete.

''Daleko teža situacija je sa spomeničkim cjelinama, zaštićenim područjima ili povijesnim urbanim krajolikom a posebno na kontaktnim zonama. Logika kapitala ne priznaje ili ne prepoznaje vrijednosti sa kojima raspolaže ili na koje želi djelovati. To se prije svega odnosi na nekontroliranu urbanizaciju i promjenu okruženja spomenika kulture'' -pojasnio je Stergar.

On smatra da suštinski početak svih nerazumijevanja leži u obrazovno-pedagoškom odgoju, institucionalnom (vrtić, škola, univerzitet) i obiteljskom, koji ne upućuje mlade na značaj spomenika kulture i utjecaja na njihov identitet a posebno na značaj i poštovanje drugog i drugačijeg.

Umanjen povijesni značaj 

''Svaka izmjena ideologije, društvenog poretka ili društveno-ekonomskih odnosa u nekom društvu dovodi do planskog umanjenja povijesnog značaja prethodnog i stvaranja ili prikazivanja kroz spomeničku kulturu svoju povijest uvećavajući svoj značaj. Djela spomeničke arhitekture nastala u SFRJ, a neka od njih su remek djela suvremene monumentalne umjetnosti, su u svim novonastalim državama zanemarena, umanjujući im tako značaj i u ne malom broju slučajeva su devastirani ili potpuno uništeni. Takav trend je vidljiv i u Bosni i Hercegovini u zavisnosti od područja, negdje manje, a negdje više'' - podvukao je Stergar dodavši da se, na žalost, ponovo vraćamo na institucionalni i obiteljski odgoj koji želi pojednostaviti do krajnjih granica ideologije i kolektivne identitete.

Govoreći o značaju odgovornog odnosa prema spomenicima i spomeničkim cjelinama, Stergar smatra da odnos prema kulturno-povijesnom naslijeđu definira nas same, kao pojedince i kao društvenu zajednicu.

Svjedoci našeg postojanja

''Spomenici kulture, objekti ili prostori, su svjedočanstva našeg postojanja, kontinuiteta, razvoja, umijeća, znanja, patnje, boli, radosti i sreće koji su materijalizirale generacije prije nas. Društvena zajednica mora dati značaj struci, ojačati institucije, zakone i propise učiniti provodivim te planski i programski djelovati''- mišljenja je Stergar.

On smatra potrebnim u pedagoško-obrazovnim programima, posebno društvenim predmetima, uvrstiti osvrt na značaj kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine (posebno na skup ideoloških, etničkih, religijskih i svakih drugih različitosti), organizirati ekskurzije sa ciljem upoznavanja s naslijeđem, posjete kulturnim institucijama (muzeji, galerije) i slično, a s ciljem stvaranja pozitivnog odnosa prema svjedočanstvima prošlosti i podizanja svijesti među najmlađim populacijama društva o značaju naslijeđa.

''Cilj podizanja svijesti je da se tragovi prošlosti očuvaju za sljedeće generacije baštineći ostavštinu predaka koji su živjeli tu prije nas'' - podvukao je u razgovoru za Fenu direktor Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta Robert Stergar.