Nitko ne može Srbe, Bošnjake i Hrvate izbrisati gumicom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vladika Grigorije, episkop Zahumsko-hercegovački i primorski rekao je u božićnom intervjuu za Anadoliju kako je njegov glavni stav da oni kao vjerski lideri moraju da budu korektni.

"Moji odnosi sa nadbiskupom vrhbosanskim kardinalom Puljićem su vrlo korektni. Moram priznati nešto što možda evo će za vas biti ekskluzivno - bilo je takvih glasova na prošlogodišnjem Saboru Srpske pravoslavne crkve da se odgovori na njegovo pismo, na jedan oštar način, jer je ono stvarno bilo, kao što ste sami rekli oštro, pa mogao bi slobodno reći i neočekivano. Ja sam bio jedan od tih, ne mogu reći jedini, ali čini mi se baš u velikoj manjini koji je rekao da takvim jednim odgovorom ćemo samo pospješiti jednu već i onako nesrećnu situaciju i to se nekako prevazišlo", rekao je vladika Grigorije na pitanje je li se Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve odredio o vrlo oštrom pismu koje je uputio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić SPC-u kritikujući njenu ulogu u ratu u BiH.

Postoje stvarno neka pitanja ili neka pisma, rekao je vladika Grigorije, na koja je najbolje ne odgovarati ukoliko hoćemo da postignemo nešto dobro. Jer, istaknuo je, svako ima svoju argumentaciju, svako iznosi svoje stavove, svako ima svoj ugao gledanja i time, cijeni, samo postižemo gore.

"Tako isto bilo je i sa nastupom reisu-l-uleme (Kavazovića, op.a.) koji je bio takav kakav je bio. On se meni javio lično i rekao da mu je žao zbog mene, zato što sam ja uvijek bio korektan. Ja sam onda rekao da bi najbolje bilo da sjednemo i da razgovaramo u četiri oka i to se i dogodilo. Ja mislim i na moju i na njegovu radost bez obzira što mi i sa jedne i sa druge strane i sa treće strane vrlo često izričemo grube riječi mi moramo da budemo odgovorni ne samo za sebe nego i za ljude oko nas jer ljudi su skloniji da budu mobilisani ukoliko je neka grubost u pitanju nego ukoliko budemo u niti blažih i odmjerenijih riječi", stava je vladika Grigorije.

Istaknuo je da su kao i svake godine poruke za ovogodišnji Božić slične u mnogo čemu. Ali, ovaj put bi stvarno, naveo je, trebali da razmislimo o ratovima koji svuda odjekuju i o žrtvama koje su posljedica tih ratova.

"Treba da se zamislimo nad djecom, kako sam negdje skoro govorio, čija srca drhte i od hladnoće i od straha i od gladi. I da svi ljudi danas se sjete i one djece u Vitlemu koja su ubijena zato što je jedan bahati vlastodržac Irod tražio da ubije Isusa, a da se sjetimo i toga da je Isus bio jedan od onih koje bi mogli da nazovemo i izbjeglica, upravo radi tog Irodovog zločina, jer je morao da se skloni u Egipat sa svojom porodicom. Sada kada vidimo kolone izbjeglica ili blizu nas ili pored nas treba da se sjetimo da je Isus bio izbjeglica, ali da u svakom djetetu vidimo Boga i da u svakom zločinstvu nad djecom vidimo najveći zločin koji može da se dogodi na zemlji", istaknuo je vladika Grigorije.

Pomoći svim narodima Sirije 

Naravno, naglasio je treba osuditi i spriječiti svaki zločin, odnosno druge zločine kao što je ubijanje ljudi koji su u bilo kakvim okolnostima - u restoranima, na zabavama, u metroima, u autobusima, na pijacama. Svijet je, ocijenio je vladika Grigorije, zaista došao u jednu krizu straha i jednog bezizlazja iz kojega prosto mora da se traži duhovni izlaz jer kako je naveo on bi se usudio reći prosto, drugi izlazi se pokazuju nemoćnima.

Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska je pokrenula inicijativu za pomoć kršćanima, ali i ostalom narodu u Siriji koji ovog trenutka preživljava jednu od najvećih kataklizmi na zemaljskoj kugli. Sa vladikom Grigorijem smo razgovarali u čemu će se ogledati pomoć narodu Sirije i zapravo na koji će način on kao vladika pomoći odnosno apelirati na svjetske vođe da zaustave rat u Siriji, da zaustave patnje djece o kojim se govori.

"Svi mi ovdje u Bosni i Hercegovini, koji smo bili u periodu 1992.-1995. možemo da se sjetimo kako smo imali podršku od ljudi iz cijeloga svijeta, dobrih ljudi. I kako je nekada značila nešto, neka konzerva ili neki litar ulja ili neki sir ili bilo šta što je stizalo od dobrih ljudi. Nama je naročito stizala pomoć iz Grčke. I ja sam pravo da kažem bio jedan od onih ljudi koji kada se pomene ta humanitarna pomoć, misli da je opet neka muka ili neko zlo ili neka grdna nevolja. Prosto čovjeku se prevrće utroba od toga, ali gledajući nedavno snimke i shvatajući u kakvoj situaciji se ljudi nalaze, znam da postoje mnogo bolja i bogatija mjesta od nas, ali prosto ostati izvan toga i ne pomoći u onoj mjeri koliko se može je vrlo nehrišćanski i neljudski, nepobožno usudio bih se reći. Sada ćemo pokušati, a već smo uspostavili kontakt sa nekim Sirijcima koji žive u Švedskoj, ali ćemo nastojati da uspostavimo kontakte i sa ljudima koji žive u Siriji da vidimo kome je to najpotrebnije. Naravno naša pomoć neće biti nešto spektakularno, veliko, ali je vrlo važno da učinimo što možemo i da pokažemo tu solidarnost prema ljudima. Mi ćemo naravno, vi ste spomenuli pravoslavne i kršćane koji tamo žive i preživljavaju strahote kao i drugi ljudi, ali nećemo gledati na to tko je koje vjere nego ćemo pokušati da pomognemo nekoj konkretnoj zajednici prije svega mislim na djecu. A, ono što ćemo ponuditi je da svakako djeca kod nas ljetuju ili da se odmore od strahota u nekim uslovima koji su svakako povoljniji za njih makar dok tamo ne bude bolje stanje nego što je sada", rekao je vladika Grigorije.

Episkom Zahumsko-hercegovački i primorski poručio je kako misli da je "sve teže biti čovjek u svijetu u kojem mi živimo". Ali, naveo je, "pogotovo je teško biti političar, zato što su političari stalno uvjetovani tim takozvanim izborima ili tom mogućnosti ljudi da budu birani ili da ih neko bira i nekim uvjetom ljudi da izlaze na te izbore, a da pri tome je već nekako mnogo toga determinirano".

”I u tom smislu, mislim da ti izbori mnogo uvjetuju ponašanje ljudi i da, kao što sam više puta govorio, političari se ponašaju oportunistički to jest oni se priklanjaju lakšoj opciji, odnosno gledaju da budu populisti da približe što više glasača sebi da masa bude uz njih, ali to nije uvijek i istina. Takav primjer imamo u Kristovom životu, kada je masa birala između Isusa i Barabe, ogromnom većinom izabran je baraba, a čovjek, odnosno osuđenik Isus Kristos nije bio, odnosno nije imao nikakvu mogućnost da bude izabran. Prosto tako su se sklopile okolnosti da su utjecajni ljudi, svećenici hrama, oni mjenjači novca kojima je Isus polomio stolove, a i sam glavni političar tog vremena namjesnik Rimske imperije nekako su poklekli pod tom većinom i ubili su, misleći da ubijaju jednog običnog čovjeka, a zapravo ubili su Boga. I samim time su otkrili nama da većina nije uvijek na pravoj strani. Iako ta većina može se slobodno reći nije sama po sebi zla, jer mnogi od tih ljudi kasnije su se pokajali. Mnogi od tih ljudi koji su tu bili, koji su trebali da posvjedoče istinu su se uplašili. Međutim, u sadašnje vrijeme nekako kao da postoji jedna mašinerija koja uvijek opravdava da bilo šta što učine političari, zato što prosto postoji jedan novi mehanizam, a to su mediji. I u tom smislu mediji uvijek stvar mogu da predstave na način na koji se to dopada onima koji su, koji imaju mogućnost da imaju medije u rukama.I u tom smislu je problem mnogostruki, nije nimalo jednostavan", ocijenio je vladika Grigorije.

Mora postojati i odgovornost birača 

Rekao je kako uopće ne može povjerovati da je neko sam po sebi loš čovjek, time što je političar, niti može pomisliti da je neko samim time što je svećenik ili imam ili monah dobar. Radi se, naveo je, o tome da čovjek mora da bude borac u onome u čemu se nađe za dobrotu.

"A, o tome proviđenju zaista mnogi govore, međutim ja kao čovjek koji je na pravom mjestu, mogu da razumijem ljude koji se otuđuju, zato što prosto vrlo često mi hoćemo da pomognemo, ali nemamo snage za to, nemamo sposobnosti, nemamo moći i onda drugi izlaz ili da kažemo mi smo nemoćni ili da izbjegavamo te probleme ljudi. U tom smislu je otuđivanje jedan suvremeni put i ja bih rekao izbjegavanje odgovornosti", istaknuo je vladika Grigorije.

Vladika Grigorij komentirao je i Mostar, u kojem stanovnici već više od osma godina ne mogu da biraju svoje predstavnike u Gradsko vijeće. I kada se razgovara o rješenjima za Mostar čini se to bez predstavnika srpskog naroda. 

"Zato što živimo u vremenu kada se na ljude gleda kao na brojeve. I ako gledate na ljude kao na brojeve mi smo, a nas je pet-šest tisuća, tu smo zanemarivi u tom utjecaju na politiku ako neko isključi povijest i ako neko isključi važnost pa makar se mi zvali i manjina. Ako promatrate i jednog čovjeka kao broj, vi već niste dobar čovjek. I već društvo u kome vi živite nema dobru budućnost. A, kamoli da posmatrate pet-šest tisuća ljudi koji tu žive, koji se tu trude, koji vole taj grad, koji su tu maltene od vajkada, od kako postoji ovaj grad. I u tom smislu je to jedna tužna priča isto kao što kada sam pričao sa reisu-l-ulemom nismo mi rekli - mi smo ovdje, nas ima 1,2 milijuna vas ima toliko i toliko, Hrvata ima toliko i toliko pa oni nisu bitni. Ne, rekli smo oni su nam jako bitni jer bez njih ne možemo. I hoćemo da oni budu tu. U tom smislu ja mislim da je to pitanje ljudskosti. A, opet ne možemo da stvar svedemo samo na politiku, i da svu moć, svu odgovornost ovoga svijeta svalimo samo na političare. Nego moraju da postoje ljudi, intelektualci". smatra vladika Grigorije.

Uništenje jednog naroda - nemoguća misija 

U ovom slučaju Mostara, to bi po njegovom mišljenju trebalo prije svega da budu Bošnjaci i Hrvati intelektualci koji će reći, čekajte - mi imamo tu još jednu zajednicu ljudi ma kolika i ma kakva da je.

"Međutim, šta rade političari - oni naprave dva srpska vijeća, dva ne znam ni ja šta. I time oni će kao lakše donositi, a manipuliraju sa tom tako malom zajednicom. Međutim, to se ne može, na kraju krajeva nije moguće, i ponavljam to što tvrdim, u BiH nikoga nije moguće izbrisati gumicom pogotovo Srbe, Hrvate i Bošnjake. I tko god misli kao mi ćemo se naoružati, mi ćemo se spremiti pa ćemo one druge uništiti - nemoguće. Nemoguće misija. Glupost. Zbog toga koristim tu riječ koja je možda pretenciozna - glupost ili ludilo. Međutim, ne može se iskorijeniti jedan narod, to nije tako jednostavno. I šta, i kada bi mogao iskorijeniš? Šta si dobio? Da ideš tuđim livadama, tuđim kućama, po tuđim grobljima i da se stidiš samoga sebe. Umjesto da ideš pored tuđeg groblja, pored tuđe njive, pored tuđe kuće i da poštujući onoga drugoga budeš ponosan na samog sebe. To je opcija jedan i opcija dva. Šta mi imamo. Ako nećemo ovu opciju razgovora ili dijaloga ili ljudskosti, onda ćemo imati ovu opciju nesreće koja jednostavno se pokazala tih 90-tih kao glupost. U tom smislu je to velika nesreća u Mostaru. Imamo do dana današnjeg podijeljen grad, je lito nekome čini sreću, je li neko presrećan zbog toga? Ja ne vjerujem da je iko zbog toga srećan. Ne mogu da sada kažem da sam ja najnesretniji na svijetu zbog toga, ali pokažite mi nekoga tko je zbog toga sretan", kaže vladika Grigorije.