Nitko ne osuđuje institucije koje stećke koriste za uljepšavanje dvorišta?!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''U današnjoj Bosni i Hercegovini u svemu, pa i očuvanju kulturnog naslijeđa, postoje dvostruka pravila. Kad je, recimo, Emir Kusturica počeo rušiti austrougarsku kulu iznad Trebinja, digne se kuka i motika i o tome je napisano na stotine tekstova. Kad neki drugi ljudi, i to, zamislite, da bi mogli uživati u paraglajdingu, bagerima sruše srednjovjekovni grad Vesela Straža kod Bugojna, o tome se napišu dva tekstića veličine šibice'', kaže književnik i putopisac portala Bljesak.info Milo Jukić.

Kaže kako je austrougarska kula  vrijedna, ''ali je 'od prekjučer' i potpuna je besmislica i usporediti je s Veselom Stražom''.

''Kusturica je, međutim, nepodoban, oni koji su srušili Veselu Stražu podobni i tu je priči kraj'', kaže Jukić.

Naime, proteklih dana smo mogli čitati vijest o prodaji stećka putem interneta i pojedine osude toga čina. No, sve će ostati na osudama.

Direktor Zavoda za zaštitu spomenika Ante Vujnović za Bljesak.info kaže kako je skoro pa nemoguće povjerovati da se takvo što moglo i pomisliti uraditi.

''Ali evo, svjedoci smo bili i ovome nemilom slučaju. Zahvaljujući brzoj intervenciji savjesnih ljudi i medija, vijest se brzo proširila i ovaj nesvakidašnji oglas je poništen. Nadam se kako će policija i ostale institucije reagirati i na pravi način procesuirati oglašivača'', kaže Vujnović.

Ističe kako se danas se po internetu mogu pronaći različiti oglašivači s ponudom u kojoj se prodaje gore navedeno.

Poštovanje prema stećcima

''Zavod za zaštitu spomenika koji se nalazi u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta sudjeluje u godišnjim akcijama Interpola kojima se želi spriječiti nelegalno krijumčarenje artefakata kulturno povijesnog naslijeđa. Djelatnici brojnih muzeja, ali i građani nas često na ovo upozoravaju i zajedno pokušavamo raditi što više kako bismo smanjili ili spriječili ovakve nelegalne pojave'', rekao je.

Kaže kako se stanje ugroženosti stećaka mjeri s više različitih gledišta te da je trenutačno je najveća ugroženost od strane nesavjesnih stanovnika Bosne i Hercegovine koji ili iz vlastitog neznanja ili pokušaja brze zarade rade ogromnu štetu ovim spomenicima.

''Tako da danas na prostoru čitave Bosne I Hercegovine imamo primjere kako pojedinci uništavaju ili premještaju čitave nekropole stećaka zbog izgradnje raznoraznih objekata, postrojenja ili parkova. Osobno smatram kako kod narodӓ Bosne i Hercegovine vlada visoka razina poštovanja prema stećcima, bez obzira na to što se često može u medijima čuti kako se rade razne devastacije ovakvih ili sličnih spomenika. To se najbolje ogleda u književnosti, turizmu, povijesti, arheologiji, jer smo svjedoci iz dana u dan kako se nekropole stećaka sve više i više istraživanju'', rekao je.

Jukić pak kaže kako se nikada nije vodilo dovoljno brige o stećcima u BiH.

Stećci i država

''Za stećke nisu brinule ni države prije sadašnje. Znamo da je, primjerice, Austro-Ugarska izgradila cestu posred naše najljepše srednjovjekovne nekropole, one na Radimlji kod Stoca, a jedan broj stećaka je tom (ne)prilikom i uništen. Ništa bolje stećci nisu tretirani ni za bivše Jugoslavije, što uopće ne čudi kad se zna da su, kako bi se lako došlo do kvalitetnog i usto obrađenog kamena za gradnju, rušeni čak i neki od srednjovjekovnih gradova, a da tadašnja vlasti od toga nije pravila nikakav problem. Treba spomenuti i brojne slučajeve kad pojedine općine i druge institucije pa čak i dobrostojeće tvrtke naprosto pošalju bager na nekropolu, izaberu najljepše primjerke i donesu ih u svoje parkove. Potez izvjesnog Vitežanina koji prodaje stećak za svaku je osudu, ali još nisam čuo da je netko osudio institucije koje stećke koriste za uljepšavanje radnog okruženja i vlastitu samopromociju'', rekao je Jukić.

Vujnović govori kako je zaštita i očuvanje kulturno povijesnog naslijeđa veoma složena, bez obzira kako se pojedincima činilo da se ništa ne radi li kako se nema potrebe raditi na tome.

''Prvenstveno je glavni problem kako odgovoriti na potrebe lokalnog stanovništva i lokalnih zajednica na čijem se prostoru nalaze nekropole stećaka ili općenito spomenici. Ulaže se veliki trud kako bismo zaštitili kulturno naslijeđe, a opet kako ne bismo zaustavili gospodarski razvoj lokalnih zajednica. Najbolji primjeri sinergije ovoga nabrojanog je svakako nekropole stećaka na Radimlji kod Stoca koja je i najpoznatija nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini, a gdje se interes općine Stolac za razvoj turizma u potpunosti podredio zaštiti nekropole što daje veoma dobre rezultat'', rekao je.

Nitko ne zna točan broj

Vujnović navodi kako manjak kadra u određenim institucijama kao i manje ili nedovoljno izdvajanje financijskih sredstava nižih razina vlasti predstavljaju određenu prepreku za kvalitetno očuvanje i zaštitu kulturnog naslijeđa.

''Borba protiv nelegalne prodaja i trgovine ostatcima kulturno povijesnog naslijeđa iziskuje ogromne napore ne samo djelatnika Zavoda za zaštitu spomenika, nego i Federalne uprave za inspekcijske poslove. Naravno, smatram kako bi se boljom koordinacijom i obrazovanjem o ovom problemu između policije, djelatnika Uprave za neizravno oporezivanje koji rade na granicama, ali i samih građana moglo puno više uraditi na zaštiti i očuvanju spomenika. Podizanje svijesti o važnosti očuvanja spomenika svih uključenih i zainteresiranih strana može nam garantirati trajnu zaštitu naslijeđa'', rekao je.

Jukić kaže da, iako su u opticaju razne brojke, stvarno nitko ne zna točan broj stećaka u BiH, i to zato što se često nađu novi, koji nigdje nisu bili evidentirani, ali i što su mnoge nekropole na udaru.

Svijest

''Ponekad zasmetaju vlasnicima parcela (mada sam upoznao mnogo onih koji stećke na svom zemljištu sami održavaju), a češće onima koji negdje gdje ih ima vide odlično mjesto za izgradnju svog poslovnog carstva. Nekad iza svega stoje i drugi razlozi pa je tako prije četiri godine jedan stećak s nekropole pored zgrade osnovne škole u Kiseljaku ukraden, a ovih dana se jedan s područja Viteza prodaje. Većina lokaliteta sa stećcima, svi dotad poznati, ukratko su obrađeni u „Arheološkom leksikonu BiH“ (Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1988.). Država i njena tijela, kao i zakoni doneseni na nižim razinama, nekropole sa stećcima štite samo formalno. Stvarno ih je – treba i to reći – nemoguće zaštititi osim strožijim provođenjem zakona, konkretno sankcioniranjem onih koji ih uništavaju, te podizanjem razine svijesti stanovništva, u čemu dosad nisu napravljeni značajniji pomaci'', naveo je Jukić.

Vujnović kaže kako su srednjovjekovni nadgrobni spomenici ili kako se naziv uvriježio u svakodnevnoj upotrebi stećci svakako jedan od najpoznatijih simbola Bosne i Hercegovine.

''Njihova rasprostranjenost, brojnost, umjetnička izrada te univerzalna vrijednost prepoznati su i od strane UNESCO-a koji ih je kao takve stavio pod svoju zaštitu. Bosna i Hercegovina je putem Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspjela sačuvati i zaštiti najvrjednije i najznačajnije nekropole stećaka prema kriterijima koji su bili u trenutku proglašenja na snazi. Pojedine županije su donijele svoje zakone o zaštiti kulturnog naslijeđa, a samim time su se i određene nekropole i stećci našli zaštićeni'', kaže Vujnović.

Nije stećak

No ističe kako se, na žalost, na razini Federacije BiH još uvijek koristi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnog, povijesnog i prirodnog naslijeđa iz 1985. godine koji se odnosi na one spomenike i lokalitete koji nisu proglašeni nacionalnim spomenicima, te on kao takav je zastario i ne može u pravoj mjeri odgovoriti svakodnevnim zahtjevima.

Iako se zbog prodaje ''digla'' i javnost i Povjerenstvo za nacionalne spomenike, čini se kako se netko ipak neće obogatiti na stećku.

Mediji su došli do prodavača koji kaže kako je riječ samo o običnom kamenu.

''Da sam znao šta će biti, ne bih to ni objavio. To je obični kamen koji je neko nekad isklesao. Liči na stećak, ima te konture, ali nije stećak. Na mom imanju je 100 godina, Boga pitaj otkad, a mi smo se sprdali i napisali stećak iz 1268. godine. Otkud mi znamo, kontam kamen može nekome poslužiti za nadgrobni spomenik. Valjda bi se neko pametan pojavio za tih 100 godina i rekao da je to stećak. Ako to i jeste nacionalno blago, zašto se nitko nije sjetio da dođe i kaže: "Slušaj, momčino, ovo ti je stećak'', objašnjava u telefonskom razgovoru za Radio Slobodna Europa oglašivač iz Viteza.