12 godina
Obljetnica smrti pjesnika i novinara Nenada Valentina Borozan
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Danas, 21. listopada 2015. godine navršava se dvanaest godina od prerane smrti pjesnika i novinara Nenada Valentina Borozana (1949-2003.godina).
Nenad Valentin Borozan djelatni je vijek proveo na Hrvatskoj radiopostaji Mostar, ostavivši upečatljiv trag uređivanjem prozaične kulturne emisije Mozaik, koja je na rasporedu bila svakoga utorka u 16 sati.
Poeziju, prozu, književne osvrte, kritike i razgovore objavljivao je na radiju i televiziji te u tridesetak listova i časopisa: Forum, Hrvatsko slovo, Književna Rijeka, Marulić, Horizont, Tomislav, Mogućnosti, Motrišta, Hrvatska misao, Osvit... Njegove pjesme prevođene su na njemački, francuski, slovenski, albanski, bugarski i turski jezik. Sudjelovao je na brojnim književnim večerima i svečanostima u Mostaru, Zagrebu, Splitu, Vukovaru, Rijeci, Puli, Vrgorcu, Podstrani, Kninu, Dubrovniku, Remscheidu, Bruxellesu... Još za života, uvršten je u niz antologija i panorama hrvatskoga pjesništva.
Bio je članom Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Društva književnika BiH, Matice hrvatske, Hrvatskoga novinarskog društva i Udruge hrvatskih novinara u BiH.
Za knjigu lišce. teret od zrcala (Ceres, Zagreb, 2002.) godine 2002. dobio je književnu nagradu Antun Branko ŠimićDruštva hrvatskih književnika Herceg-Bosne te, za isto djelo, 2003. godine nagradu Jurini jablani Društva hrvatskih književnika.
Izbor iz poezije
*značenja
poigravaš se značenjima. spleten
je papir sužanj u zastanku slika.
blaga darežljivosti, čije te draška
podrijetlo. komu se more zabunom
penje. hoće li probuditi
jezik. u valu početak
umire.
što je na tvom dlanu.
*zašto si srce ako ne možeš ništa
što si srce, ako ne možeš ništa.
ulovljena u galopu između
stupice i odsutna napjeva, lutnjo.
noć je slučajna a vojne dohode
pred tvoj plač, slomljenu luč.
žmirkavo gradivo vidik
umjesto perom, svirepo mačem
odvaja. nije to mjera tajnog,
melem draškajući, scrni rasijano.
kuda se propinješ lebdiva
zemljo. tajeći iznova
anđelu prag.
*čekajući stopu tvoju
osluškuje te jutro koje blagdanski budiš.
razmaknut osmijeh pod kapcima.
konjik neki sa sjevera topotom
se tišini umiljava. kamo će: u
davninu ili u kušnju puta.
drvce što u vodi sjenu traži
list je šumom otrgnulo. da te
žalom svojim sretne. je li ruža
u očima opet noćcu prevarila.
gdje ćeš stati. pokazati komu sred
znakovlja slovo što pred plamom
svijeće kruži. čekajući stopu tvoju.
*od radosti što se glasiš
jezik nježan od molitve je
kad lebdiva ga takneš u rumen
slabašnu, ili pod oblakom, poput
slike bez tumača. pijesak noćni
potvrdom je. vrata vrta od psalama.
što je ponor izvan glazbe koju
zvonom travanj stiže. san je
drhtav bez rubova. sidro
nekog davnog sloga. od radosti
što se glasiš tinta jutro nagovara.