Od smrti zaboravljenog sveca Augustina Miletića je prošlo 165 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Fra Augustin Miletić rođen je u Fojnici 16. veljače 1763. Osnovno obrazovanje stekao je u fojničkom samostanu kod fra Ive Skočibušića. Franjevački habit obukao je 1779., da bi nakon godine novicijata pohađao gimnaziju u Grazu.

Studij filozofije i teologije nastavio je u Italiji. Položivši ispite za profesora, postao je predavačem na teološkim učilištima u Bresciji i Padovi, piše stranica Franjevačka prisutnost u Bosni.

Nakon što je 1802. apostolski vikar fra Grgo Ilijić Varešanin zatražio sebi pomoćnika i nasljednika, Sveta Stolica odabrala je fra Augustina Miletića. Za biskupa je zaređen 12. lipnja iste godine u samostanskoj crkvi sv. Franje u Padovi. Svoju službu u Bosni preuzima sredinom 1804. godine. Rezidencija mu je bila u fojničkom samostanu.

Nakon što je 1813. biskup Ilijić umro, u potpunosti ga na mjestu apostolskog vikara nasljeđuje fra Augustin Miletić. Nesređene političke prilike i kuga nisu spriječile Miletića da se istakne kao vrlo revan biskup. Gotovo svake treće godine obilazio je župe u Vikarijatu poučavajući svećenike i vjernike te dijeleći sakramente, osobito potvrdu. Nakon svake vizitacije slao bi u Rim izvještaj Kongregaciji za širenje vjere. Uputio je više od dvadeset pastoralnih poslanica puku i svećenstvu, a veoma je zaslužan i za unapređenje školstva, ne samo u samostanima nego i izvan njih.

Uz niz pastirskih poslanica fra Augustin je napisao i tri katehetska djela među kojima je najvažnije "Istomacegne stvari potribitii nauka karstjanskoga". Na jednostavan način u obliku pitanja i odgovora on puku tumači osnove kršćanske vjere i morala.

Miletić je posebno poticao puk da štuje Presveto Srce Isusovo i Blaženu Djevicu Mariju. Naučio ih je mnoge molitve od kojih je dosta i danas u pučkoj uporabi. Utvrdio je pučke pobožnosti puta križa, blagoslova polja, a na poseban način oblikovao je pobožnost blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom mladom nedjeljom. Smatra se da je napisao pjesme "Na planinu Kalvarije" i "Ponizno se teb' klanjamo" te molitvu "Skrušenim srcem". Sa sigurnošću se može reći da u oblikovanju tradicionalne pobožnosti bosanskog puka koju danas vidimo biskup Miletić ima velike zasluge.

Svako jutro, pretječući zoru, odlazio je prvi u crkvu i žarko molio. Često bi znao za vrijeme pučkih misa boraviti među pukom kako bi im pokazao kako treba pobožno sudjelovati na svetoj misi. Ispovijedao se svake subote i uoči svetkovina. Post je smatrao vrlo bitnim za redovničku stegu tako da ga je vrlo često prakticirao, a dosta puta živio bi samo o kruhu i vodi.

Umro je na pastoralnom pohodu župi Vidoši 18. srpnja 1831. Pokopan je na groblju u Rapovinama kraj Livna. Zahvalan puk nakon njegove smrti hodočastio je na njegov grob moleći mu se i čineći zavjete te zazivajući njegov zagovor, a fra Lovro Karaula, njegov tajnik o njemu kaže: "Prija će gavran obilit, nego će Miletićevo ime u našem narodu umrit". Posmrtni ostaci preneseni su 1881. godine u samostansku crkvu na Goricu kraj Livna, gdje se i danas nalaze na ulazu, pod korom

Fra Augustin Miletić, kojega je puk smatrao svetim, danas je nažalost gotovo zaboravljen.