Oni koji spore bosanski jezik nemaju znanstvene temlje za to

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Sporenje povijesno kontinuiranog razvoja bosanskoga jezika nema nikakvo znanstveno utemeljenje te je vrijeme da se, govoreći o bosanskome jeziku, koristimo isključivo činjenicama'', zaključeno je na tribini "Iz povijesti književnog jezika - bosanska jezička baština od 10. do 19. stoljeća" koja je održana u Općini Novi Grad.

Uvodničari na ovoj tribini bili su dr. sc. Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik i mr. sc. Mehmed Kardaš.

Tribini je, pored učenika novogradskih škola, nazočio veliki broj nastavnika i profesora bosanskoga jezika koji su nakon izlaganja aktivno sudjelovali u razgovoru postavljajući pitanja i predstavljajući vlastita iskustva iz nastave materinjeg jezika.

Kako je priopćeno iz Općine Novi Grad, Kalajdžija i Kardaš ponudili su kompetentan i sistematičan pregled razvoja bosanskoga jezika i pismenosti na bosanskome jeziku od 10. do 19. stoljeća, ukazujući na najznačajnije jezične fenomene iz srednjovjekovnog i osmanskog razdoblja.

Govoreći o srednjovjekovnoj bosanskoj pismenosti, Kardaš je ukazao na važnost proučavanja bogate srednjovjekovne građe, najvećim dijelom povelja bosanskih banova i kraljeva i lapidarne književnosti, te prezentiranja najnovijih znanstvenih saznanja o fenomenima koji potvrđuju bogato stvaralaštvo na bosanskom jeziku iz naše davne prošlosti.

Na kontinuirani razvoj bosanskoga jezika i pismenosti na bosanskome jeziku ukazao je Kalajdžija koji je govorio najprije o fenomenu krajišničkih pisama kao obliku administrativne korespondencije, u kojem se nasljeđuju brojne zakonitosti karakteristične za bosansku srednjovjekovnu redakciju, a zatim i o alhamijado književnosti, specifičnom književnom izrazu koji nastaje kombiniranjem bosanskog i arapskog pisma.

Kalajdžija je, također, spomenuo rani leksikografski rad Mehmeda Hevai Uskufija "Makbuli arif" iz 1631. godine (prvi bosansko-turski rječnik) te djelo "Bosansko-turski učitelj" Ibrahima Berbića.