Otišao slikar kamena, vode, sunca i voda hercegovačkih

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Što napisati na vijest o smrti Affana Ramića? Ne znam, ali redaju se sjećanja. Ona koja i tužne vijesti čine podnošljivim.

Da. Preminuo je Affan Ramić ne samo jedan od ponajboljih bh. slikara nego i jedan od najduhovitijih ljudi te najupornijih u stvaranju.

Nerijetko bi se zadnjih godina događalo da se čuje da Affan nije nešto dobro, a onda nedugo nakon te prve vijesti vijest da slikar stvara. I da priprema izložbu. Affan se uvijek iznova suprotstavljao bolestima odupirući se svojim najmoćnijim oružjem, kistom i bojom. Za njegov rođendan 5. srpnja bila je planirana njegova samostalna izložba u Galeriji "Roman Petrović". Nadajmo se da će se izložba dogoditi, bez onoga tko ju je stvorio, ali njemu u čast.

 

Isti onaj Affan Ramić koji je kad ga je policajac tijekom rata zatekavši u kafani pitao gdje mu je dozvola za noćno kretanje, jer je bio policijski sat, Affan mu je „fino“ pojasnio da se on ne kreće nego da sjedi.

Onaj Affan koji je nanizao na šank nekoliko čaša odmaknutih jednu od druge a to pojasnio riječima ''rekao mi doktor da razgodim piće''!

Affan Ramić s kojim su intervjui znali trajati satima, jer morao je objasniti sve od toga što je za njega slikarstvo, što Hercegovina, što Bosna, pa se prebacit na priču o nekoj ženi koju je volio.

Affan koji gostu umjesto da ga služi samo otvori seharu. A u sehari svega. Osim sokova. Pa biraj. Affan koji nije znao praviti najobičniju kavu, ali je u rukama imao moć da naslika i kamen i sunce i nebo Hercegovine. I Neretvu u kojoj se kako je jednom rekao imao ''šansu'' kao mali dva puta da se utopi, al' eto nije mu se dalo.

Affan koji kad čuje da netko poručuje kavu, sok samo kaže ma nisam te pitao što ćeš jesti nego što ćeš piti.

Kažu Affan Ramić slikao je kolaže. A i sam je bio kolaž. Sastavljen od kamena, vode, suza, smijeha, tuge za prerano preminulim sinom Damjanom , koji je poginuo kao borac Armije BiH. Nosio je slikar tu tugu sa sobom. Mogla se ponekad primijetiti u njegovom pogledu. Koliko god da je skrivao vicevima, šalama bila je tu.

Živio je Affan Ramić u skladu s imenom koje znači - čestit, pošten... I bez obzira na proživljene i doživljene godine života ipak rano je otišao.

Affan Ramić (Derventa, 5. srpnja 1932. – Sarajevo 2015.) završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Sarajevu i Akademiju likovnih umjetnosti u Beogradu 1957. u klasi profesora Marka Čelebonovića. Slikarstvo je specijalizirao u Parizu 1963. i Pragu 1967. godine.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada za umjetnički rad, među kojima je i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Zlatna plaketa humanizma - Međunarodne lige humanista. Član je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Sedamdesetih godina bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije.

Za vrijeme SFRJ bio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine i Udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije.