Otkrivena misterija zagonetnog Mona Lisinog osmijeha

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mona Lisa je vjerojatno jedna od najpoznatijih slika u povijesti zbog njezinog očaravajućeg osmijeha. Kada pogledate izravno u njezine usne, možete primijetiti da je njezin osmijeh vrlo blag, čak neprimjetan. Međutim, tek kada pogledate njene oči ili u kosu (istovremeno obraćajući pažnju i na usne) njen osmijeh postaje širi.

Zaista, dok naše oči klize Mona Lisinim licem, same prave pokrete koji animiraju njezin osmijeh. Ovi mehanizmi razlikovanja percepcije objekata na sredini i na marginama našeg vidokruga u naučnim krugovima nazivaju se "sukobom" centralne i periferne mrežnjače.

Naime, u vizualnom polju, centralno i periferno izazivaju različite reakcije u našem mozgu. Dok su neuroni zaduženi za centralni dio našeg vida usmjereni na vrlo mali dio svjetla (ali nam pružaju visoku rezoluciju), neuroni zaduženi za periferni vid primaju veći duo vizualne scene.

Profesorica Margaret Livingston sa Harvarda prvi put je objasnila ovu pojavu kroz simulaciju. Ona je željela saznati kako naš um doživljava Mona Lisu, a eksperiment je proveden u Adobe Photoshopu.

Njezino rješenje misterije Mona Lisinog osmijeha je slijedeće: on postaje sve očigledniji kako slika postaje zamućenija.

Prema nekim procjenama, Leonardo da Vinci slikao je Mona Lisu u nekoliko slojeva: "sretno" lice preko "tužnog" i tako joj dao dimenziju koja se na prvi pogled jedva nazire, ali nas zauvijek zadržava omamljenim njezinom ljepotom.

Alesandro Soranzo i Michael Newberry sa Shelfield Halam sveučilišta na sličan način ispitivali su sliku pod nazivom La Bella Principessa, za koju je tek nedavno utvrđeno da ju je naslikao Da Vinci.

Studija objavljena u stručnom časopisu Vision Research utvrdila je da je slikana na sličan način kao Mona Lisa, prenosi B92.