Pamti, pričaj, piši: Sjećanje na tragično preminulog mladića Đanija Balića

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U punoj dvorani Centra za kulturu Potoci sinoć je održana javna tribina pod nazivom ''Pamti, pričaj, piši!'' u znak sjećanja na tragično preminulog mladića, njihovog sugrađanina, Đanija Balića.

Na samom početku voditeljica Selma Repeša je uvodnim riječima podsjetila sve prisutne na borbu koju je vodila sestra ubijenog i na sve one koji su joj kroz tu borbu pomagali.

Dirljivom govorom o bratu kojeg više nema se obratila i sama sestra, koja je navela da je Đani poklon  koji je dobila 8. siječnja 1993 na svoj treći rođendan, a kojeg je Mustafa Tucaković odlučio da zauvijek uzme kobnog 19. prosinca 2015.

''Odabrana sudbinom ili čim' već , ja sam ta sestra koja je večeras tu da vam priča o bratu kojeg više nema. Iz mene vam priča moj ponos, jer sam imala njega, koji je uzor mnogima i čije djelo je veće od svakog ubojstva i odlaska sa ovog svijet. Sa svijeta koji je toliko prolazan i ništavan, da na njemu čak i maloljetni, pomahnitali Mustafa Tucaković ima priliku da ti priđe i da te sa dva uboda nožem zauvijek uzme iz života onih koje si razveseljavao i čiji si bio najvažniji poklon. Meni pogotovo, jer ja sam tebe dobila u ratnom Mostaru, na svoj treći rođendan. Osmog siječnja 1993. si poklonjen meni kao najljepši poklon koji se ikom može dati. Danas, par dana prije mog dvadesetosmog rođendana stojim pred svima vama i kažem da mi ništa ne treba, jer prije 25 godina sam ja dobila poklon koji je vrijedan više od ičeg što se novcem može kupiti. Moj poklon sada spava ispod bijelih nišana, daleko od svega lošeg. Društvo mu pravi pjev priča sa borova i cvijeće i molitve koje ostavljate uz njegovo uzglavlje''.

Posebnu emociju su izazvali prijatelji ubijenog koji su pročitali svoj oproštajnoj govor za svog druga, brata, podršku. Između ostalog, u njihovom oproštaju stoji ''Hvala Vam što se podrška njegovoj obitelji, utjeha sestri Alisi i bratu Hari, što oni s ponosom mogu kazati kakvog su brata imali, a kakvog smo to mi prijatelja ustvari izgubili.

Svatko od nas ima osobu čija nas pojava razveseli nasmije i vrati volju u dobro. Takav je Đani bio.

O Đaniju nitko nema ništa negativno reći. Znate li zašto? Đani je imao roditelje koji su u njega usadili društvene i moralne principe.''

Pokrenuvši prezentaciju o životu ovog tragično stradalog heroja u dvorani su se mogli čuti samo uzdasi i vidjeti uplakana lica.

Grč na licima svih posjetitelja bio je jasna poruka – nasilje je prešlo sve granice i svi koji su došli tu su jasnog stava da ga treba spriječiti i dovesti do toga da se nikada nikome ne ponovi.

Na samom kraju tribine su se obratili govornici, koji su, svako iz svog polja djelovanja, objasnili razloge maloljetničkog nasilništva i pokušali objasniti prevenciju istog.

Poruka svih sudionika i organizatora tribine je bila jasna ''Pamti, pričaj, piši!'' da se nikada i nikome ne ponovi sudbina Đanijeve obitelji, jer su oni žrtva koja cijeli život snosi posljedice zbog gubitka sina i brata, a sve zbog nekoordinacije onih koji su mogli da spriječe i prepoznaju maloljetni nasilnika.

Spriječimo prije nego dođe do potrebe za upotrebom zakona, jer svaki zakon ima svoje nedostatke!

Obitelj Balić se posebno zahvaljuje svim onima koji su sudjelovali u organizaciji i realizaciji  ove tribine, kao i svim prijateljima obitelji koji su bili prisutni i koji su im još jednom dali snagu da se bore za pravdu i za drugu djecu.