Papin vapaj: Molimo za brigu za stvoreni svijet

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Povodom prvog Svjetskog dana molitve za brigu za stvoreni svijet 1. rujna 2015., nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je Izjavu koju prenosimo u cijelosti:

Papa Franjo nas je pozvao da dan 1. rujna obilježimo kao Dan molitve za brigu za stvoreni svijet. Osjećam potrebu ovim pozivom potaknuti ponajprije vjernike, ali sve ljude dobre volje, da u prvom redu imaju osjećaj za sve ono čime nas je Bog obdario kad nas je stavio u ovu prirodu i povjerio nam je da je čuvamo kroz suradnju s Njim.

U ovoj atmosferi žurbe i digitalizacije, čovjek je uvelike izgubio sposobnost primjećivanja ljepote koja je utkana u svemu što nas okružuje. Često ne znamo Bogu zahvaliti za ovako divnu zemlju i prirodu u kojoj smo nikli i u kojoj živimo.

Ovom prilikom želim pozvati sve ljude da se ujedinimo oko čuvanja tih Božjih darova i u djelo provodimo državne zakone na tom planu s ciljem učinkovitog čuvanja života i svega što nas okružuje.

Sasvim je očito da se svjetski moćnici prema ovom gorućem pitanju moraju postaviti s puno više odgovornosti i poduzeti konkretne mjere s ciljem sprječavanja daljnjeg zagađenja zraka i uništavanja omota koji zemlju ovija. Mi, mali ljudi, premalo možemo na to utjecati. Međutim, dužni smo učiniti ono što možemo. Zato pozivam i potičem:

Čuvajmo naše šume, pluća naših gradova i sredina u kojima živimo. Svjedoci smo da se u ovim poratnim godinama šuma bezdušno siječe, a nerijetko i krade, bilo da je riječ o društvenom ili privatnom vlasništvu. Na puno mjesta društvena šuma se siječe bez plana. Nerijetko se odvozom šume uništavaju putovi do manjih naseljenih mjesta, a te putove kasnije nitko ne želi popraviti. Službe sigurnosti često gledaju kroz prste kradljivcima šume od privatnih vlasnika koji nisu u stanju zaštiti svoju imovinu.

Čuvajmo naše rijeke i tekuće vode. Kako je tužno vidjeti na obalama naših rijeka smeće koje je voda donijela ili visi na stablima kada vodostaj opadne. Sve veći broj turista, koji dolaze u našu zemlju, s čuđenjem promatra smeće na obalama rijeka i potoka koje bacaju ljudi bez osjećaja za ljepotu i čistu vodu. Iako nam je Bog darovao zemlju tako bogatu divnim izvorima, teško je pronaći neki izvor uz kojeg se ne nalazi i smeće.

Brojna izletišta nakon dana vikenda i praznika ostaju preplavljena smećem, plastičnim vrećicama, bocama… Svi smo pozvani poraditi na tome da se ukloni plastika i drugi predmeti te da se spriječi zagađivanje sredine u kojoj živimo.

Oni koji brinu za čistoću kao i sami građani trebali bi voditi račun da smeće bude odlagano u kontejnere, a ne pored kontejnera odakle ga vjetar raznosi na sve strane. Također je vrlo važno da odlagališta smeća ne budu blizu izvora vode ili tamo gdje ljudi žive.

Spomenuo sam neke stvari koje su svima očite. Uvjeren sam da su mnogi bili svjedoci događaja koji je sličan onom što sam nedavno vidio u Sarajevu u kojem živim. Jedan čovjek je zaustavio auto pored rijeke Miljacke, izvadio vreću smeća i bacio u rijeku. Potom je sjeo u auto i otišao. Ostao sam zgranut takvim činom. Kako odgojiti svijest da čuvamo okoliš, tu prirodu koju nam je Bog darovao? Ono što prirodi damo, to nam ona i vraća. Zato upućujem ovaj vapaj da probudimo svijest i odgovornost i kao pojedinci i kao zajednica.

Vinko kardinal Puljić, nadbiskup