'Poezija je...' u Dubrovniku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U nedjelju, 28. lipnja, Igor Knezović i Mirko Božić u dubrovačkoj Art radionici Lazareti predstavit će performans „Poezija je....“, kombinaciju glazbe, pjesništva i šaha, sa početkom u 20.05. Ovo je Božićev prvi nastup u slavnim Lazaretima, a o konceptu performansa, Knezović je napisao:

Mirko Božić je pisac, prevoditelj i autor tri zbirke poezije iz Mostara. Putuje, crta, fotka, i nasmijava druge kad god mu se pruži prilika. John Coltrane, Massive Attack i Johann Sebastian Bach na playlisti. U vječnoj potrazi za ljepotom u svim oblicima. Graditelj virtualnih mostova, lutalica i omnidekster. Turistički vodič, sakupljač nesretnih ljubavi i kutija za šibice. Uskoro u vašem gradu, ovaj put na partiji šaha sa zemljakom i ljubiteljem poezije Igorom Knezovićem u ulozi domaćina.

POEZIJA JE DOSADNA, IGRAJTE ŠAH!

Šah je igra za dvoje, kao i poezija. Teško da je društvena igra, više dijaloška, intimna, hladni rat u kojem se otkriva vaš istinski odnos prema vlastitoj kraljici, majci i polju svijesti u kojem živite - osim ako Vam nije prva asocijacija umirovljenička dokolica na klupama u parku. Onaj treći koji stoji do ploče i promatra, objektivan je i vidi najbolje moguće poteze – ali mu je neminovno dosadno i frustriran je ako ne smije utjecati na igru.

No dosada i dokolica su majka filozofije, reče Aristotel. U prostoru poezije, kao i na šahovskoj ploči odigravale su se sudbonosne promjene za čovječanstvo. U Antici poezija izravno sa filozofijom raspravlja o ljudskoj sudbini, do trenutka u kojem se razilaze filozofsko znanje i pjesnička inspiracija do razlike između razuma i emocija ili znanosti i duhovne potrebe.

Kroz povijest se mijenja taktika ratovnja, figure mijenjaju svoj čin, karakter i uspješnost u kretanju – kao što pjesnik na relaciji između Boga i čovjeka postaje u jednom momentu kulturološko oruđe i izraz nacionalnog duha. Zatim se srozava na razinu dosjetke, komedije, tepa u dječjim pjesmicama, prosipa se blogovima umjesto one izvorne poniznosti pred bogovima. Šah paralelno prestaje biti sport, neograničene mogućnosti kombinatorike se pokušavaju dokinuti što snažnijim kompjuterima, umjetnom inteligencijom.

Pjesnik sigurno ne želi biti u domeni dosade, ali on prvenstveno ima potrebu izraziti se. Pjesnik piše, govori i pjeva, a ponajmanje se nosi pjesnikom i kao takav potiho izjašnjava mrmljajući u stranu ponekad.

Ipak, pažnju je moguće preusmjeriti i ako još uvijek mislite da je poezija dosadna, onda vam ne preostaje ništa drugo nego složiti figure i zaigrati šah.

Ulaz je slobodan.