Prije 150 godina
Pogled u povijest - Tko nije smio glasovati u Mostaru?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Prije 150 godina žene nisu mogle birati niti su bile birane, navodi se u knjizi "Upravni razvitak grada Mostara za vrijeme osmanske i austro-ugarske vlasti", Jasmina Brankovića, gdje su objavljeni detalji prvog ''privremenog statuta'' grada Mostara iz 1879. godine.
Inače, kako je pojašnjeno u knjizi Zemaljska vlada je zadržavala sve kompetencije u pogledu personalnog sastava općinskog vijeća.
U skladu s konfesionalnom strukturom...
Gradonačelnik, podnačelnici i šest općinskih vijećnika su na prijedlog Okružne oblasti u Mostaru imenovani direktno i bez ikakvih ograničenja iz reda građana, koji su shodno odredbama Statuta imali biračko pravo.
Ostalih 11 vijećnika biralo je stanovništvo, u skladu s propisanom konfesionalnom strukturom. Općinsko zastupstvo sastojalo se iz općinskog vijeća i gradskog poglavarstva. U sastav vijeća ulazio je gradski načelnik i dva podnačelnika, te 17 općinskih vijećnika različitih vjeroispovijesti (devet muhamedanaca, pet istočnopravoslavnih i tri katolika), što je bilo u skladu s konfesionalnom strukturom gradskog stanovništva.
Pročitajte još
Sve do kraja austrougarske uprave, gradonačelnici su poticali iz reda muslimana dok je mjesto podnačelnika pripadalo predstavnicima druga dva naroda.
Ovakva raspodjela funkcija, navodi se u knjizi nije bila propisana nikakvim aktom, ali je postala nepisano pravilo.
Birati (ni)su mogli...
Aktivno biračko pravo, kako se navodi u knjizi, bilo je ograničeno spolnim, dobnim i imovinskim cenzusom.
''Birati su mogli bosanskohercegovački ili austrougarski državljani muškog spola, koji su navršili 24 godine života, uz uvjet da najmanje tri godine prebivaju na području Grada Mostara i plaćaju odgovarajuću sumu poreza od nekretnina ili obrta, odnosno po drugom osnovu ako istog nisu oslobođeni u skladu s propisima'', navodi se u knjizi.
Aktivno biračko pravo imali su i nositelji određenih zvanja ili zanimanja (državni činovnici, neaktivne vojne osobe, svećenici svih zakonom priznatih konfesija, doktori nauka, diplomirani veterinari, magistri farmacije i kirurgije, odvjetnici…) uz uvjet da u Mostaru imaju stalno prebivalište.
U biranju nisu mogli sudjelovati, piše u knjizi, obrtnici, osobe bez poslovne sposobnosti, služinčad, nadničari ili siromasi koje uzdržava općina, aktivna vojna lica, općinski činovnici i poslužitelji, te osobe protiv kojih se vodi krivični ili stečajni postupak, odnosno koje su osuđene za određena krivična djela sve dok traju pravne posljedice osude.
Mogao je biti izabran
''Za općinskog vijećnika mogao je biti izabran muški stanovnik općine, star najmanje 30 godina, ako duže od pet godina stalno prebiva u Mostaru, zna čitati i pisati, te ispunjava određene porezne obveze, u slučaju da istih nije oslobođen.
Također, o isključenju od aktivnog biračkog prava birani nisu mogli biti ni bh državni činovnici , svećenici učitelji odvjetnici i njihove perovođe, te oni pripadnici općine koji duže od godinu dana nisu platili porez, sve dok isti ne plate retroaktivno.
Ovlašteni birači birali su u skladu s propisanom konfesionalnom strukturom duplo veći broj osoba od potrebnog broja vijećnika (ukupno 22). Posljednjih 11 se prema broju osvojenih glasova u okviru svake konfesije određuju za zamjenike, čiji se mandat aktivira ako netko od vijećničkih mjesta ostane upražnjeno.
Plaća gradonačelniku, bez izvještaja
Gradski načelnik i podnačelnici, nakon objave njihovog imenovanja, polažu zakletvu pred okružnim predstojnikom kao zastupnikom Zemaljskog poglavara za BiH.
Mandat vijećnika traje tri godine, dok se novi izbori raspisuju u roku od tri mjeseca prije isteka mandata prethodnog saziva vijeća.
Članovi općinskog vijeća, koji su ovu počasnu funkciju obavljali u prethodnom mandatu, mogli su biti ponovno birani.
Vijećnicima je pripadalo pravo na naknadu stvarnih putnih troškova, koje su imali u vršenju općinskih poslova izvan gradskog područja. Gradonačelniku se u visini koju odredi vijeće dodjeljivao službeni doplatak na ime troškova reprezentacije, o čijem utrošku se nije podnosio izvještaj.
Izabrani vijećnik se mogao odreći mandata samo iz razloga predviđenih statutom i u propisanoj proceduri, u drugom slučaju dobivao bi novčanu kaznu ali, kako se navodi u knjizi, nema podataka da je primijenjeno u praksi.
