Predstavljena Deklaracija: Što ubija jezike?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Države su morale izmisliti jezike što je apsurd i to ojačava nacionalizme, rečeno je danas na pres-konferenciji u Sarajevu na kojoj je predstavljena Deklaracija o zajedničkom jeziku.

Ivana Simić Bodrožić, književnica iz Hrvatske, rekla je da ako se međusobno razumijemo da to znači da se radi o jednoj lingvističkoj osnovici i da nitko od njih nikome ne želi uskratiti, zabraniti jezik.

"Mi samo upozoravamo na raznolikost za koju mi smatramo da je bogatstvo. Ne želimo narode čistiti od nečega. Jezici se vrlo često ne podudaraju s narodima, što je primjer s Njemačkom, Austrijom. U Austriji govore njemački jezik što ne čini Austrijance manje Austrijancima. Svi znamo što se dogodilo nakon rata, a meni se na neki način čini da se jezik kojim smo govorili raspao. Bili smo prisiljeni paziti da budemo čisti. Ja sam u svom prvom romanu pisala o odrastanju za vrijeme rata i tu sam pisala o mojoj baki koja je Hrvatica ali je cijeli život govorila ekavicom i ja kad mislim o njoj, ne mogu razmišljati drugačije nego na ekavici. Jako sam se loše osjećala kad mi je došao lektor i ispravljao to. To čišćenje jezika direktno utječe na strukturu naših misaonih svjetova i to treba ponavljati svih nas koji želimo autentičnost i širinu", navela je Boždrović.

Rekla je kako potpisnici Deklaracije ne žele rušiti Ustav ili nešto represivno uvoditi.

''Ne želimo bilo koga primoravati na nešto. Mi želimo senzibilarati javnost da postoje drugi modeli shvaćanja jezika. Ne zagovaramo jezičnu anarhiju. Prvih 200 potpisnika su mahom ljudi koji su izušteno obrazovani. Također, mi ne tražimo zajedničko ime jeziku, ne želimo ga nazvati jugoslavenskim, balkanskim, zagovaramo da svaki narod imenuje svoju varijantu jeziku onako kako želi", dodala je.

Borka Pavičević, direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju rekla je kako je "jedno država a drugo je jezik".

''Identifikacija nacije i jezika proizvela je nešto što mogu nazvati nacionalističkim kičem a to je kad izgubite moć svog jezika", istaknula je Pavičević.

Pojedini pisci za Bljesak.info nisu željeli komentirati Deklaraciju rekavši kako je riječ o političkoj promociji nekih aktera te da je riječ o besmislici.

S druge strane, Dušan Gojkov, glavni i odgovorni urednik časopisa Balkanski književni glasnik, kaže kako smatra da je pseudoznanstveno politikantstvo podijelilo jedan jezik na četiri.

''Normalno bi bilo da se stvari vrate tamo odakle su i počele: svi se razumijemo, usprkos varijetetima književnog jezika koje lokalno koristimo. Na kraju krajeva, u jednoj mojoj knjizi junaci govore zagrebačkim purgerskim dijalektom, u drugoj čakavicom. Ne mislite valjda da sam to pisao na stranom jeziku? Smatram da je i jezik Srba, i Hrvata, i Bošnjaka, Crnogoraca - moj. Iako ne pripadam ni jednom od ta četiri naroda, iako u svakodnevnom govoru koristim jezik koji propisuje Radio Beograd. Nitko me ne može uvjeriti da Dalmatinac, Bokelj, Zagorac ili Bosanac govore na meni stranom jeziku. To je moje, i ne dozvoljavam da mi se otme'', rekao je Gojkov za Bljesak.info i dodao kako svatko ima pravo naš jezik nazvati kako želi.

Književnik Elis Bektaš kaže pak kako je, po svojoj najdubljoj suštini, jezik je uvijek u krizi.

''Jezike ubija gašenje potrebe za njima, ali nije svaka smrt jezika ista. Neki skončaju u kakvoj zabiti u kojoj nema nikog da čuje njihov posljednji jecaj, neki, poput latinskog, umru da bi kao feniks oživjeli kao korisni paraziti živih jezika'', kaže Bektaš za Bljesak.info i dodaje kako ''nećemo izreći veliku mudrost kada ustvrdimo da su ovdašnji jezici ili ovdašnji jezik, u krizi, jer u drugom stanju i ne može biti''.

''Nas ovdje zanima druga vrsta njegove krize, banalnija i vulgarnija, jer sa samim jezikom ona nema puno veze, ali su zato njene posljedice po jezik upravo poražavajuće. Naime, uslijed povijesnog, ekonomskog i duhovnog siromaštva ovdašnje ideologije već nekih stoljeće i pol posežu za jezikom kao najdostupnijim oružjem za ideološka, politička i identitarna pitanja. Tu i tamo se desi i da odnesu poneku taktičku pobjedu, ali je ne umiju iskoristiti i pretvoriti u neki vrjedniji i trajniji uspjeh. A i kako bi, kad je za velike pobjede preduvjet veliki cilj i nadahnuta vizija, čega ovdje nikada nije bilo. Bez obzira na grandioznu retoriku, ciljevi su ovdje po pravilu svedeni na nastojanje da se očuva skromni i siromašni posjed i da se eventualno štrpne nešto malo komšijinog posjeda, a vizijom se proglašava fosilizirana mitomanija maglovite i nepouzdane prošlosti'', rekao je.

Istodobno, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Zvonko Kusić u četvrtak je deklaraciju o takozvanom 'zajedničkom jeziku' ocijenio besmislenom, apsurdnom i uzaludnom inicijativom.