Simbol Mostara
Preminuo arhitekt Ivan Franjić, projektant mostarske katedrale
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Znameniti hrvatski arhitekt Ivan Franić preminuo je u srijedu, 20. studenog u jutarnjim satima u Zagrebu, u 86. godini života.
Stručnoj, ali i crkvenoj javnosti u Bosni i Hercegovini posebno je poznat po svom projektu mostarske katedrale kojeg je izradio u suradnji sa suprugom Hildegard Auf-Franić, prenosi KTA.
Bogata karijera
Franićev život obilježila je bogata karijera, tijekom koje je oblikovao brojne značajne građevine i ostavio dubok trag u hrvatskoj arhitekturi.
Pročitajte još
Rođen je u Zagrebu 1939., gdje je 1957. završio gimnaziju, a 1963. diplomirao na Arhitektonskom fakultetu.
Bio je projektant u Inženjersko-projektnom zavodu (1964.–70.) i "Industroprojektu" (1970.–73.) pa viši samostalni istraživač u Institutu građevinarstva Hrvatske (1973.–77.), potom je radio u Udruženoj samoupravnoj interesnoj zajednici (USIZ) stanovanja u Zagrebu (1977.–83.).
Od 1983. do 1987. bio je direktor inženjeringa "Industrogradnje", a potom je vodio projektnu tvrtku "Plan" u Zagrebu. Jedan je od idejnih začetnika i osnivača Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (1999.) te njezin prvi predsjednik.
Franić je bio jedan od šest pozvanih arhitekata, od kojih je petero predalo svoje radove, na pozivnom natječaju kojeg je za projektiranje nove katedrale raspisala Mostarsko-duvanjska biskupija sukladno urbanističko-tehničkim uvjetima koje su izdale tadašnje općinske vlasti u Mostaru, nakon višedesetljetnih nastojanja biskupa dr. Petra Čule.
Katedrala je trebala biti niža
Rad bračnog para Franić ocijenjen je kao najbolji. Prema zamisli arhitekata, crkva je građena u obliku biblijskoga šatora, iznad kojega su trebala biti dva Stara mosta koja se sredinom križaju tvoreći jedan veliki križ, što komunistički vlastodršci ipak nisu prihvatili.
Tako je katedrala, umjesto predviđenih 38 metara visine, morala biti niža za deset metara.
Povjesničarka umjetnosti Ana Mikulić ("Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru". Bosna Franciscana 43:235-270.) o projektu Ivana i Hildegard Franić navodi: Prvotni projekt vodio se idejom da se mostarski katolici okupljaju u Božjem šatoru smještenom ispod mosta. Crkva – građevina u sebi je uvijek nosila određeni znak.
Taj znak morao je biti prepoznatljiv, čitljiv i jasan, ona svojim oblikom, smještajem i uresima mora govoriti, upozoravati i pozivati. Jasno je da sa zabranom gradnje zvonika postaje teško ostvariti crkveni govor i poziv.
A kada tomu pridodamo i zabranu ostalih vanjskih obilježja koje bi jedna katedrala u sebi trebala imati, onda shvaćamo koliko je težak bio zadatak arhitekata.
Bez obzira na sva ograničenja, arhitekti su pronašli jedan prilično uspješan način postavljajući starozavjetni šator i okupljajući vjernike pod njim.
Bio nazočan i na posveti
Joseph Ratzinger govori o neprekinutosti odnosa kršćanske Božje kuće sa židovskom sinagogom, koja osim što je bila mjesto pouke, uvijek je bila i mjesto usmjereno prema Božjoj nazočnosti.
Budući da se sinagoga razvila iz ideje starozavjetnog šatora, koji je bio mjesto molitve i žrtve Bogu, onda je i jasna poveznica između šatora i crkve.
Nakon konačnog definiranja projekta, Zavod za urbanizam Skupštine općine Mostar 26. ožujka 1973. izdao je rješenje o urbanističkoj suglasnosti na idejni projekt nove katedrale, a poslije potpisivanja drugih suglasnosti i prikupljanja potrebnih dokumenata, općinske su vlasti 22. travnja 1974.
Biskupiji izdale i formalnu građevinsku dozvolu za izgradnju katedrale i pripadna uredsko-stambenoga dijela.
I tijekom izgradnje koja je zbog neodgovarajuće lokacije bila vrlo spora i zahtjevna, Franić je više puta dolazio u Mostar i u suradnji s biskupom-koadjutorom Pavlom Žanićem i tajnikom Biskupije don Markom Perićem pomagao pri rješavanju problema koji su se pojavljivali na gradilištu, a bio je nazočan i posebno pozdravljen na svečanosti posvete katedrale Marije Majke Crkve i Kraljice Svijeta, koju je na svetkovinu Uzvišenja Sv Križa, 14. rujna 1980. posvetio prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper.
Ivan Franić bio je ne samo vrhunski arhitekt, već i inovator i lider u arhitektonskoj zajednici. Njegov sin, Tin Sven Franić, nastavlja obiteljsku tradiciju, također se baveći arhitekturom.
Smrću Ivana Franića, Hrvatska je izgubila istaknutog arhitekta čiji će se rad i vizija pamtiti generacijama koje dolaze. Svojim projektima oblikovao je ne samo gradove, već i identitet prostora, ostavljajući iza sebe trajnu ostavštinu, navodi se u prigodnom tekstu objavljenom na stranici KTA.
