Čovjek sa slike na zidu
Prije 200 godina rođen je Friedrich Engels, jedan od ideologa komunizma
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Friedrich Engels, jedan od najpoznatijih njemačkih sociologa i filozofa, rođen je 28. studenoga 1820. godine u gradu Barmenu, koji je danas dio Wuppertala, u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
Odrastao je u vrlo religioznoj i bogatoj trgovačkoj obitelji. Nakon što je u rodnom mjestu završio gimnaziju, odlučio se posvetiti trgovini.
Nedugo zatim poveo se za slobodarskim i humanističkim idejama te je pod utjecajem glasovitog njemačkog filozofa Hegela počeo tiskati prve pjesme, feljtone i kritike o raznim njemačkim piscima. Njegovi prvi radovi objavljeni su u hamburškom časopisu Telegraph pod pseudonimom Friedrich Oswald.
Budući da je u Njemačkoj svakim danom bivao sve više zanesen radikalnim slobodarskim idejama, otac ga je poslao u Englesku kako bi radio u tekstilnoj tvornici Emen & Engels koja je bila dijelom u njegovu vlasništvu.
Na putu za Manchester, Engels svraća u Köln, u ured lista Rheinische Zeitung, te tu prvi put susreće Karla Marxa.
Zanimljivo, prije odlaska u Englesku, u jesen 1841. Engels odlazi u Berlin na odsluženje vojnog roka gdje se, služeći u topništvu, upoznaje s mladohegelijancima i postaje njihov oduševljeni pristaša. Zbog toga je njegov prvi susret s Marxom naišao na hladan doček.
Vodeći se zapažanjima koja je stekao radeći u očevoj tvrtki i ondašnjim prilikama u Manchesteru, piše svoju prvu knjigu „The Condition of the Working Class in England in 1844“.
U međuvremenu se Engels odlučuje vratiti u domovinu. Pri povratku u pariškom kafiću Café de la Régence susreće Karla Marxa te odlučuje provesti malo vremena u Francuskoj kako bi pomogao Marxu u pisanju.
Od 1845. do 1848. godine Marx i Engels žive zajedno u Bruxellesu u kojem odmah po dolasku stupaju u kontakt s ilegalnom Njemačkom komunističkom ligom te se posvećuju pisanju pamfleta o principima komunizma. To djelo postaje Manifest Komunističke stranke, kasnije poznatiji kao Komunistički manifest.
Prvi put je objavljen 21. veljače 1848. godine U njemu se izlažu ciljevi komunističkog pokreta - proleterska revolucija koja će uvesti društveno uređenje zvano socijalizam, ukinuti vlasništvo nad zemljom, nasljedno pravo, uvesti opće obrazovanje, nacionalizirati sredstva za proizvodnju te tradicionalnu obitelj zamijeniti komunama - sve u cilju postupnog ukidanja klasnih razlika, odumiranja države i stvaranja novog uređenja zvanog komunizam.
U Engleskoj Engels ponovo počinje raditi kao namještenik u tvrtki svojeg oca u Manchesteru te materijalno pomaže Marxu kako bi završio knjigu „Kapital“.
Kako je Marx početkom 1850-ih još uvijek slabo vladao engleskim jezikom, Engels za njega piše članke za časopis New York Tribune. Engels je boravak u Manchesteru iskoristio i za studij prirodnih i društevenih znanosti.
On se 1870. godine vraća u London u kojem živi s Marxom sve do Marxove smrti 1883. godine Nakon njegove smrti intenzivno radi na izdanju drugog i trećeg sveska „Kapitala“.
Preminuo je 5. kolovoza 1895. godine u Londonu od raka grla. Prema vlastitoj želji kremiran je na Brookwood groblju, a njegov pepeo razasut je kod svjetionika Beachy Head na sjeveroistoku Engleske.
Zanimljivo je spomenuti kako je Engels bio poliglot koji je tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.
Mržnja prema Slavenima
"Ljudi su naučili iz gorkog iskustva da se „Europska bratska unija naroda“ ne može postići pustim frazama i pobožnim željama nego jedino dubokom revolucijom i krvavom borbom. Naučili su da pitanje nije u tome da se bratska unija europskih naroda ostvari pod republikanskom zastavom nego savezom revolucionarnih naroda protiv kontrarevolucionarnih naroda i to ne savezom koji je na papiru nego jedino na bojnom polju.
I sve to zahvaljujući Nijemcima koji su sami imali probleme da civiliziraju tvrdoglave Čehe i Slovence uvodeći im industriju i trgovinu, do dopustivog stupnja i poljoprivredu i kulturu... Zacijelo kao što je istina za Čehe, tako se mržnja Europljana odnosi i na Hrvate i Ruse i dignut će se najkrvaviji revolucionarni rat čitavog zapada protiv njih.
Na fraze o bratstvu koje se nudi ovdje kontrarevolucionarnim nacijama Europe mi odgovaramo mržnjom na prvom mjestu na Ruse i to je primarna njemačka revolucionarna strast. Tomu se još jedino može dodati revolucionarna mržnja na Čehe i Hrvate i to jedino najodlučnijim korištenjem terora protiv ovih slavenskih naroda.
S Poljacima i Mađarima možemo sačuvati revoluciju. Onda borimo se nemilosrdno na život i smrt sa Slavenima koji su izdali revoluciju. Borba za uništenje i nemilosrdni teror ne tiče se interesa Njemačke nego interesa revolucije".
* Tako je pisao F. Engels u "Democratic pan-Slavism", u Neueu Rheinischeu od 14.-16. 2. 1849. (s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović)
