Priznati naivni slikar: Nigdje na svijetu nema svjetla kao u Hercegovini

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sekula Dugandžić iz Lepenice kod Kiseljaka još u osnovnoj školi je otkrio svoj talent za slikanje. U početku je slikao seoske motive koje su onda žene vezle na krpe, maramice za kićenje svatova, prekrivače za krevete.

Vozač teretnih kamiona u poljoprivrednoj zadruzi nakon toga počeo je slikati temperama i vodenim bojicama, sve dok njegov rad nije primijetio Afan Hozić, profesor na sarajevskoj likovnoj akademiji.

"Kad me posjetio i vidio što ja to radim, najprije je dugo šutio, a onda me pohvalio i uistinu osokolio. Ja sam tad još slikao onim dječijim bojama, temperama i vodenim. On mi kaže da to sve bacim i kupim prave boje. Pohvalio me i zaželio uspjeh u daljem radu. Pogriješio je samo u jednom: rekao mi je da od ovoga neću imati velike koristi. Naprotiv, meni se posrećilo pa sam veliki broj svojih slika uspješno prodao", govori nam Sekula, dok razgledamo njegovu kućnu galeriju.

Sekula je za svoje slike dobio i brojne nagrade i priznanja. Prije šesnaet godina ponio je i prvu nagradu na izložbi organiziranoj u Italiji, u gradu Varenni, gdje je sudjelovalo 300 slikara iz cijeloga svijeta. Ponosan je na svoje nagrade, ali posebno, naravno, na svoje slikarstvo.

"Jedan je galerista gledao u moje slike, pa onda u ove moje koščate seljačke prste i sve kao da ne vjeruje da se ovakvim prstima mogu naslikati odlične slike", kaže veselo Sekula.

"Izlagao sam na brojnim izložbama. Najprije sam, na poziv nekih prijatelja, izlagao u Njemačkoj. Do danas sam bio i u Italiji, Americi, Nizozemskoj, pa čak i u Brazilu. Imao sam problema dugo godina zbog toga što BiH nije bila članica 'ata carneta' pa sam svoje slike, takoreći, morao švercati", kaže nam Sekula.

Sekulin ratni opus slika predstavljen je na izložbi u Kelnu, a mediji su taj događaj označili kao kulturni događaja tjedna u tom gradu.

"Kada je rat počeo nisam više mogao crtati cvjetiće, sunce, livade i sva druga čudesa. Uhvatio sam se posla i naslikao stradanje običnih ljudi u tom nesretnom ratu, podjelu humanitarne pomoći, izbjeglice, prognanike.,, Htio sam na taj način ukazati na svu nesreću koju nose ratne strahote i agresija na BiH. Do Kelna sam prešao čak šest granica, a na povratak sam čekao šest mjeseci, jer sam trebao bh. putovnicu", priča nam Sekula.

Sekula je neobičan i po tome što, pored seoskih motiva i prirode, slika čak i žene u prirodi. Ne aktove, nego ženu kao sastavni dio prirode. Njene obline, dolove, grudi...

"Kad posmatrate naše planine i lijepe dolove, pojavi se odnekud oblik žene, njena ljepota. Jedan kritičar me nagovorio da pokušam, ako smijem, slikati erotske motive i pokušao sam slikati ženu u pejsažu. Te slike se uvijek prve prodaju", smije se Sekula.

Sekula danas ima 82 godine i sa svojom suprugom Anom pored slikanja vrijeme provodi uz PC tablet na internetu. Razgovara sa svojom djecom i unucima koji su u inozemstvu i žali samo za jednim.

"Što nisam oslikao svoju Hercegovinu. Nigdje na svijetu nema takvoga svjetla, boje, kontrasta, kamena... Uvijek govorim mladim slikarima: slikajte svoj kamen, svoje dvorište, bašte, voćnjake, vinograde. Na taj način ćete ih najbolje promovirati", kaže na kraju našeg razgovora Sekula, kojega prozvaše još i "Seksula" zbog njegovih žena u prirodi.