Puno vremena je prošlo, a Andrićeve riječi vrijede i danas

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan 1892. godine u Travniku je rođen poznati pisac Ivo Andrić - bh. nobelovac čiji su romani i pripovijetke obilježili epohu.

Andrić je studirao književnost i povijest u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gdje je i doktorirao historiju sa tezom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticanjem turske vladavine".

U Prvom svjetskom ratu je uhićen i interniran, a između dva svjetska rata bio je veleposlanik Jugoslavije u Berlinu.

Andrić je pisao, pjesme, romane i pripovjetke, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine.

Koristeći narodna predanja, legende, povijesnu faktografiju, ali i bogatstvo mašte i osjećanja svijeta, Andrić je svojim djelima podigao monumentalnu književnu građevinu.

Sjećajući se ovog velikog pjesnika i pisca, donosimo vam neke od njegovih bezvremenskih misli i citata.

''Kad bi ljudi znali s koliko se malo mozga upravlja svijetom, pomrli bi od straha.''

''Doći će vremena kada će pametni šutjeti, budale govoriti, a fukare se obogatiti.''

''Dok god ima mraka, ima i svanuća!''

''Uspjeh je ono što čovjeku vrat lomi.''

''Kad se čovjek u svojim mislima izmiri i sprijatelji sa jednom stvari, onda prije ili poslije počne za nju da nalazi potvrde i u stvarnosti.''

''Čudno kako je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje.''

''Dobro i korisno znaju govoriti ljudi koji umiju šutjeti.''

''Život nam vraća ono što mi drugima dajemo.''

''Mali ljudi, koje mi zovemo djeca, imaju svoje velike bolove i duge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaboravljaju.''

''Ništa ne može tako da nas prevari kao naše rođeno osjećanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva sa tokom stvari.''

''Jadan je onaj koji mora nekoga poniziti, da bi sebe uzdigao.''

''Dobrota je na ovome svijetu golo siroče.''

''Kada ti laskaju i kada te hvale, budi na oprezu.''

''Nije najveća budala onaj koji ne zna čitati, nego onaj koji misli da je sve što pročita istina''.

''Ništa ljude tako ne vezuje kao zajednički i sretno proživljena nesreća.''