'Sigurne kuće' u BiH su postojale 1702. godine?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu prva je biblioteka koja je sagrađena na ovim prostorima, 1537.godine. Vakufnamom o svojoj medresi Gazi Husrev-beg je predvidio da: ''Što preteče od troškova za gradnju medrese, neka se za to kupi dobrih knjiga, koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima koriste čitatelji i da iz njih prepisuju oni koji se bave znanošću''.

Ova biblioteka postala je simbolom borbe za očuvanje kulturno-povijesnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, a njen ukupni fond obuhvaća više od 100.000 bibliotečnih jedinica.

Posebno je značajna kolekcija starih rukopisa koja je jedinstvena na ovim prostorima, a u fondu Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se 10.561 rukopis na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku (pisani arebicom). Iako većina ovih rukopisa potječe iz velikih islamskih centara kao što su: Meka, Medina, Kairo, Bagdad, Damask, Istanbul i drugi, znatan broj ih je nastao (napisan ili prepisan) u našim krajevima, i to ne samo u gradovima i kasabama nego često i u zabačenim mjestima.

O neprocjenjivom blagu koje ti rukopisi 'kriju' za Fenu govori hafiz Haso Popara, bibliotekar koji vodi Fond rukopisa u ovoj biblioteci. Dokument koji je od neprocjenjive važnosti Popara otkriva ekskluzivno za Fenu.

U jednom izvještaju, kaže Popara, koji je koncem rebiul-evvela 1114. (jula 1702.) godine Visokoj porti uputio bosanski valija Halil-paša Ćoso navodi se da je poslije mirovnog sporazuma s Austrijom (1699.) popravljena tvrđava Gradiška na obali Save i sultan Sulejmanova džamija u samoj tvrđavi, te da su za potrebe ehalije, koja se počela vraćati u varoš, sagrađene i otvorene još dvije džamije: džamija sultana Mustafa-hana s mektebom i džamija hadži Mehmed-bega Memibegovića.

U izvještaju se navodi detaljan popis s imenima i dnevnom plaćom službenika i posluge Mustafa-hanove džamije: imama, hatiba, vaiza, mujezina, sala-hana, teindžid-hana, muarifa, džuzhana, kajima, feraša, mualima, zamjenika mualima, mutevelije i pisara, kao i troškova oko održavanja džamije i mekteba.

''Ono što je zanimljivo jeste činjenica da je u sastavu kompleksa sultan Mustafa-hanove džamije u Bosanskoj Gradišci djelovala i neka ustanova pod nazivom Sikta-zen, kakvu do sada nismo pronašli ni pri jednoj drugoj džamiji u Bosni i Hercegovini'', rekao je.

Pojašnjava da je očito riječ o konstrukciji sastavljenoj od arapske riječi sikt i perzijske riječi zen. Iako se koristi i u turskom i u perzijskom jeziku, riječ sikt je arapskog porijekla i znači: bruka, sramota, pobačaj, nedonošče, abortus.

''Riječ zen je perzijskog porijekla i znači žena. Prema tome, ustanova Sikta-zen je predstavljala neku vrstu sigurne kuće u kojoj su zbrinjavane obeščašćenje i napastovane žene koje su podvrgavane abortusu, nasilnom prekidu neželjene trudnoće'', otkriva Popara.

Radi boljeg razumijevanja okolnosti pod kojima je nastala ova ustanova, potrebno je vratiti se povijesnom kontekstu i slijedu događaja koji su joj prethodili.

Dalje pojašnjava, da je poslije velikog poraza Osmanlija pod Bečom (1683.) i na rijeci Tisi (1697.), austrijska vojska ne samo zauzela Mađarsku i Slavoniju nego u oktobru 1697. godine, pod komandom Eugena Savojskog, prodrla i u samo Sarajevo, "koje je opljačkala, do temelja spalila i pri povlačenju sa sobom odvela na tisuće sarajevskih djevojaka i žena, od kojih je većina završila kao roblje. Isti je slučaj bio i sa svim drugim mjestima koja je austrijska vojska bila zauzela".

''Otuda se može pretpostaviti da su u ustanovi Sikta-zen pri sultan Mustafinoj džamiji u Bosanskoj Gradišci 1702. godine zbrinjavane žene koje su silovali austrijski vojnici'', naglašava Popara.

Ovaj izvještaj bosanskog valije Halil-paše, smatra Popara, jedini je dokumenat iz kojega se pouzdano vidi da je u Bosanskoj Gradišci nekada postojala sultan Mustafina džamija i u njenom kompleksu Sikta-zen.

Godine 1717. Austrijanci su ponovo zauzeli i opustošili, ne samo Bosansku Gradišku nego i sva druga mjesta na desnoj obali Save i Dunava sve do Beograda.

''Najvjerojatnije je tada stradala i ova džamija sa svim pratećim objektima, pa i ustanovom Sikte-zen. Koliko je nama poznato, sultan Mustafina džamija u Bosanskoj Gradišci više nikada nije obnovljena'', ističe.

U dokumentu se još navodi, kazuje Popara, da je mutevelija vakufa na osnovu hati humajuna (carskog dekreta) murteziki (službenicima i osoblju kompleksa sultan Mustafine džamije) do 1702. godine plaću isplaćivao iz prihoda koje je dobivao od džizje bosanskih zimija (nemuslimanskih štićenika).

Da bi pospješila povratak odbjeglog stanovništva u svoj zavičaj, u ramazanu iste godine Visoka porta je na dvije godine potpuno oslobodila zimije od plaćanja džizje, pa je bosanski valija Halil-paša predložio da se svakom službeniku izda poseban berat, na osnovu kojega bi se odredilo iz kojih će im se prihoda davati plaće.