Strogo čuvana tajna Hude jame ''otkrivena'' u Potocima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dokumentarni film ''Huda jama - strogo čuvana tajna'', slovenskog autora Romana Leljaka, večeras je prikazan uz gostovanje samog autora u Samostanu Školskih sestara franjevki Krista Kralja u Potocima kod Mostara.

U prepunoj dvorani okupljenima se prvo obratio don Josip Galić župnik u župi Presvetog srca Isusova u Potocima. Župnik je u uvodnom govoru ispričao zašto je želio da ovaj film bude prikazan u Potocima.

''Ova je naša mala zajednica pred Drugi svjetski rat brojala 1800 vjernika. Od 1800, njih 376  se nije vratilo kući nikada. Od toga broja 80% je ubijeno nakon rata. Nakon što je službeno proglašen mir. Zato sam želio da se ova večer dogodi, kao uspomena na sve nastradale'', rekao je don Josip Galić.

Nakon župnika, nazočnima se obratio i autor filma Roman Leljak koji je govorio o svom životu i prvim istraživanjima Jugokomunističkih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Na istraživanju arhiva i dokumenata posvetio je 27 godina svoga života.

Protiv njega je pokrenuto 176 kaznenih prijava. Uglavnom su sve presuđene u njegovu korist. Još su aktivna dva privatna sudska procesa u kojima ga tuže Janez Zemljarič i Silvo Gorenc.

Leljak je govorio o samom zločinu koji se 25. svibnja 1945. godine dogodio u mjestu Huda jama, gdje se nalazi rudnik Sveta Barbara. O mjestu, kako je kazao, jednoga od najvećih užasa Križnog puta. Križni put je prema riječima Romana Leljaka jedan od najstrašnijih zločina koji se dogodio, ne samo hrvatskom narodu 1945. godine.

Nikada hrvatskih narod, na jednom mjestu u tako kratkom vremenu, nije izgubio toliki broj ljudi. Na tom putu je živote izgubilo 50 000 Srba, 30 000 Crnogoraca… dok je Hrvata samo u Sloveniji poginulo 140 000, ističe Leljak.

Huda jama je samo jedan djelić toga zločina, ali najstrašniji. Leljak je opisao kako su 25. svibnja 1945. godine pred rudarsko okno počeli dovoziti prve zarobljenike.

''Skidali su ih do gola, vezali po trojicu s rukama na leđima nakon čega su ih vodili oko  400 metara u unutrašnjost rudnika do jame duboke 48 metara. Jednome bi pucali u nogu koji bi pao u jamu i za sobom povukao drugu dvojicu. I tako je ta jama napunjena. Svi su ostali nekako živi. Nisu smjeli bacati bombe za njima, samo su napravili zid da ne mogu izaći'', samo je dio stravičnog svjedočenja koje je okupljenima ispričao Leljak.  

Pričao je i o prvim iskopavanjima 2009. godine u Hudoj jami, ekshumaciji žrtava i o drugim jamama koje čekaju ekshumaciju. Izrazio je nadu kako iskapanja u ovim drugim jamama neće čekati 27 godina, koliko je prošlo od njegovog otkrića Hude jame pa do vremena kada su prvi ubijeni ekshumirani i pokopani u grobljima. Još nije završena ekshumacija svih ubijenih u Hudoj jami. Strahuje kako će prvotna brojka od 3000 stradalih biti puno veća.

''Teško je ovaj posao raditi. Nije jednostavno. Uvijek si na nekoj ivici zakona. Jedni me vole, drugi bi me utopili u jednoj žlici. Doživio sam da mi netko pljune u lice. Doživio sam da me ljube na sred' ulice. Ali izgleda da je to tako i da tako mora biti'', rekao je na kraju Roman Leljak.

Leljak je slovenski publicist i istražitelj Udbinih arhiva iz Slovenije i autor niza knjiga kojima se razobličava djelatnost bivše jugoslavenske službe državne sigurnosti.