Svečano proslavljena 17. obljetnica Bratovštine sv. Stipana Prvomučenika

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svetom misom u župnoj crkvi u Gorici, koju je slavio fra Vinko Mikulić, započelo je obilježavanje 17. rođendana Bratovštine sv. Stipana Prvomučenika Gorica-Sovići u petak 2. prosinca 2016. godine.

Članovi Bratovštine su aktivno sudjelovali u ovoj svetoj misi navještanjem Božje riječi – čitanjem poslanice i psalma, te molitve vjernika, a pjevanje za vrijeme sv. mise uveličali su mješovina skupina “Lampoši” iz Dolca na Lašvi..

Na kraju svete mise predsjednik Bratovštine Dragan Prlić održao je svečarski nagovor. Pozdravio je sve nazočne članove Bratovštine i čestitao im 17. rođendan. Pozdrave je uputio i svima koji su došli s Bratovštinom proslaviti ovaj svečani dan, zahvalivši svima koji prate Bratovštinu bilo molitvama bilo materijano svih ovih 17 godina njezina doista nesebična i mnogostruka djelovanja za opće dobro u našem zavičaju.

Potom je uslijedio koncertni glazbeni program gdje su nastupili pjevačice i pjevači mješovite skupine “Lampoši”. Krasno su izveli vise domaćih bosanskih crkvenih i narodnih napjeva kao i onih opće poznatih.

Nakon koncerta u Galeriji u staroj kapeli u Gorici mjesni je župnik fra Stipe Marković predstavio sliku Gospina kipa iz župne crkve u Gorici koji je točno prije sto godina prosuzio krvavom suzom kako u župnoj kronici kazuje ondašnji župnik fra Blago Babić Spužević (1916. godine) navodeći sljedeći tekst koji se nalazi u Crkvenom ljeopisu za župu u Gorici na stranicama 10. i 26.:

“Godine 1875., jest došao za župnika fra Frano Bašadur Dobretić, rođen u Mostaru. Ovaj župnik jest napravio Gospin Oltar i kip njezin, koji oltar jest Gospina Materinstva. Jest nabavio i zvono veliko. Ovaj kip Gospin jest čudotvoran više putah se pokazao i za vremena moga župnikovanja. – Grešio bih kad ne bih javnosti predao ovo čudo. Dne 9. Srpnja 1916. godine jesam uveo 'Vojsku Srca Isusova' i opisao zlo, koje psovka jest našem narodu nanijela. Pri tom sam učinio procesiju sa kipom Gospinim, te kad sam narod hotjeo blagosloviti sa ovim kipom, vidio sam odveć krupnu suzu naravne krvi pod Gospinim okom! Krv ta je zapremala niz lice oko 5 centimetara, koja je, potom iščezla! (str. 10)

Kad je fra Blago Babić dne 16/7. 1916. oglasio narodu čudo po Gospi učinjeno, o kom je bio govor u ovom Ljetopisu na 10 stranici, govoreć, da pobace psovku već jednom, listom upisujuć se u vojsku Srca Isusova i u podmladak vojske Srca Isusova, jer moglo je biti, da je Gospa krvavim znojem hotjela pokazati, koliko je psovka uvredila i vrijeđa Sina njezina, i koliko je dušam kršćanskim zla nanila, a moglo bi biti, da je hotjela biljeg dati puku kršćanskom, da će nanj kakvo Božje strašno doći pokaranje. Mi u tajne Božje ne smijemo se mećati, veli, ali kad nam On po Majci Sina Svojega dobrostivo taj znak daje, uistinu moramo se kajati i plašiti suda Njegova, jer krvavi znoj na licu Majke Božje, svakome daje misliti … U ovo vrijeme ja fra Blago Babić, okom bacim na Gospu i vidim je svu crvenu, kao najljepšu ružu, koja se potom u licu vrati u svoju boju, blijedo crvenu. Opera Dei revelare honorificum est! ČASNO JE BOŽJA DJELA OTKRITI! „ (str. 26.)

Potom je također u Galeriji u Staroj kapeli u Gorici upličeno svečano otvaranje izložbe slika akadesmkog slikara, akademika fra Petra Perice Vidića, koji je predsjednik Matice hrvatske u Sarajevu. O fra Peričinim slikama govorio je Mario Bušić koji je između ostaloga pročitao tekst fra Ante Marića iz kataloga koji je tiskan za ovu prigodnu izložbu. Fra Ante u katalogu za ovu izložbu piše:

„Fra Petar Perica Vidić rođen je 7. kolovoza 1938. u Sarajevu od oca Joze i majke Mare rođene Soče. Fra Petrova jer majka rodom iz Čapljine. Osnovnu školu završava u Sarajevu, klasičnu gimnaziju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a studij filozofije i teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Godine 1962. radi u ateljeu akademskog slikara Gabrijela Jurkića, a 1965. i 1966. radi u ateljeu akademskog slikara prof. Stane Kregara u Ljubljani. U ljeto 1966. odlazi u Beč i pohađa Akademiju likovnih umjetnosti. Student je grafičkog odsjeka u klasi prof. Maxa Melchera. Od 1970. predavao je likovnu umjetnost a kasnije i povijest umjetnosti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. U svojoj franjevačkoj zajednici Bosni Srebrenoj vršio je mnoge dužnosti, najviše kao odgojitelj mladih franjevaca. Od 2000. godine je predsjednik Matice hrvatske u Sarajevu. Od 1995. član je Akademije nauka i umjetnosti BiH. Izlagao je više puta na zajedničkim izložbama. Dosad je imao oko 100 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

I ova izložba u Gorici nastavlja priču fra Peričinog kista i umjetničkog nadahnuća. Sve su fra Peričine slike pune svijetla i prepune kolora. Njegov je kolor postao prepoznatljiv, postao je ono što je odredilo fra Pericu kao slikara. Od svih boja, dat će i sam autor naglasiti, najdraža mu je plava. No njegovi čempresi znaju biti i crveni, i grmovi ne samo u zelenom već i u drugim bojama. Fra Perica ljubi pejzaže i u njima uživa, hoda, kreće se. Zove i druge da dušu odmore u perivojima koje je oslikao. Kao da daje oduška svojoj raspjevanoj franjevačkoj duši. Na tom tragu u prigodi jedne od samostalnih izložbi fra Perica naglašava: “Pored Boga, na svijetu najviše volim ljude, to u duši doživljavam. Preko umjetnosti želim ljude učiniti sretnima.“

Od svoga učitelja Gabrijela Jurkića zasigurno je baštinio ljubav prema prirodi, pejzažu. Ozemlje koje je iznjedrilo slikara predivan je pejzaž. Bosna Srebrena od svojih početaka ljubi umjetnost i njeguje umjetnike. Pa tako i fra Pericu. Ova je Zajednica davala za umjetnost i onda kad ni za hranu nije imala. Umjetnošću se bavila i njegovala je i onda kad su na njoj bjesnjeli toliki ratovi i nevolje. Ona je slikala. Sjela pred štafelaj svoje povijesti i pred sobom zadivljenim kistom mjerila svu ljepotu svojih gora, polja, svojih livada, potoka, rijeka i jezera. Htjela sve to oteti zaboravu, propadanju, htjela sve to i drugima pokazati. I sve je radila na viđeno, ne po sjećanju. Zato joj je pejzaž i ostao svjež. Zato ga fra Perica i ima na raspolaganju za svoje slike.

Fra Perica je član te divne Zajednice. On je odgajao generacije njenih članova i pričao im o umjetnosti i o njenom neizmjernom značenju za život. Uz to je uvijek stigao i sam slikati i biti uistinu plodan slikar Bosne Srebrene.“

Nadahnuto je još govorio i fra Petar Perica Vidić, autor ove zaista divne izložbe koja je u Galeriji u Gorici otvorena do polovice siječnja 2017. godine. Izložbu je na kraju otvorio fra Vendelin Karačić, ravnatelj Franjevačke galerije na Širokom Brijegu, prigodnim riječima zahvale fra Perici i pohvale njegovu ustrajnom umjetničkom radu od osnovne škole do danas.

Svojom nazočnošću ovu je obljenicu, uz načelnika općine Grude Ljubu Grizelja, uzveličala i Generalna konzulica Republike Hrvatske u Mostaru. Fešta se potom nastavila u prekrasnom ambijenu u fratarskom podrumu, priopćeno je iz Bratovštine.