Svoj talent darivamo čitateljima i u tome nalazimo najveće zadovoljstvo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatska književnica Anita Martinac široj je javnosti postala poznata nakon objavljivanja romana Medaljon. Ova knjiga doživjela je ponovljeno izdanje, tražena je i čitana među širokom populacijom svih generacija. Njezin dugi roman Posljednji, sve je samo ne njezino posljednje djelo.

O ovim i drugim njezinim djelima, ali i o onima koje priprema, razgovarali smo s autoricom u Mostaru. Zamijetili smo kako Anita Martinac svakom svojom napisanom ili izrečenom riječi nudi jezgrovitost i jednostavnost izričaja.

Bljesak.info: Ako se slažete, počet ćemo najčešćim pitanjem koje se umjetniku postavlja: Što Vas motivira da pišete i što Vas najviše inspirira i motivira?

MARTINAC: Pisanje je jedan od darova koje imamo ili razvijamo. Predivan je osjećaj spoznaje o ljubavi prema određenim sklonostima. Ukoliko tu svoju ljubav usmjerimo voljom i radom sigurno će se plodonosno razviti. Odnosno, darovani nam talent darivamo čitateljima i u tome nalazimo najveće zadovoljstvo. Osobno inspiraciju ne tražim, jer me mnogo toga u okruženju motivira i navodi na kreativnost u pisanju. Mnogo pišem, a objavljujem samo ono što smatram da je vrijedno pozornosti javnosti, jer mnoge priče i pjesme čekaju neka druga vremena ili sazrijevanje

Bljesak.info: Iako ste jedna od najplodonosnijih autorica kod Hrvata u zadnjih nekoliko godina, čini se kako uspijevate voditi miran osobni život, raditi i podizati obitelj. Što nam želite kazati o sebi samoj – tko je Anita Martinac?

MARTINAC: Ponosna sam majka tri kćeri, koje su potpuno različite u svojim osobnostima te sa suprugom uživam u daru roditeljstva i one su naša najveća radost i sreća u životu. Svjesna sam da je obitelj najveći izvor snage za svakog čovjeka te pokušavam u njihovom odgoju usaditi im te vrjednote.
Obogatila su me iskustva i poslovi u različitim sredinama i okolnostima te mogu za sebe reći da volim raditi a posebno uživam u novim spoznajama tako da uvijek imam potrebu proširivati i nadograđivati svoje znanje čak i poslovima koji nisu izravno vezni uz moje zanimanje diplomiranog pravnika. Zaljubljenik sam u informatiku i nove tehnologije općenito, radoholičar sam koji voli njemački sustav rada i europske standarde, iskušavam razne discipline i hobije tek toliko dok ih ne savladam i onda se tim zadovoljim te krenem u nova istraživanja.

Bljesak.info: Je li se bilo lako odvažiti na roman Medaljon, na temu koja je uglavnom smatrana ''zabranjenom'' i jeste li prije samog završetka i objavljivanja romana imali osjećaj kako će knjiga postati uspješnicom?

MARTINAC: Svjesna sam bila da će Medaljon izazvati reakciju javnosti ali iskreno nisam očekivala ovoliki uspjeh tog djela. Tema romana mi je bila suviše važna i godinama sam tragala za formom na koji način da oblikujem tu spoznaju. Isprva sam mislila da će to biti kratke priče ali jednostavno ljubav prema pisanju me ponijela i dok se sva emocija nije izlila iz mene nisam se zaustavila. Taj roman je plod dugogodišnjeg istraživanja i mnogo ljubavi je u njemu utkano tako da su čitatelji očito to i osjetili. Nikad ne pišem s ciljem da djelo postigne uspjeh, pišem o onome što želim sačuvati i uokviriti u korice da ostane i poslije nas za nove generacije.

Bljesak.info: Kako je, nakon Medaljona, prošao Vaš drugi roman Posljednji? Je li Medaljon na neki način Posljednjem 'prokrčio' put i je li kasnije sve bilo lakše?

MARTINAC: Naravno da mi je bilo zadovoljstvo pročitati toliko pozitivnih kritika o Medaljonu što je na neki način postavilo visoku ljestvicu za moj dalji rad. Ali bez obzira na to neopterećeno sam nastavila raditi na novom romanu kao da je i prvi jer doista svakom se posvetim na drugačiji način. Roman Posljednji stilski je drugačiji i u njemu sam čak i uštinula od svog literarnog izričaja u korist jednostavnosti oblikovanja jer je tema bila doista zahtjevna. Na neki način svako djelo otvara vrata slijedećem pa čitatelji iščekuju nove objave, a to se stiče povjerenjem kroz kvalitetu rada.

Bljesak.info: Vjerojatno pratite reakcije publike na Vaše romane i poeziju. Koliko je uspjeh kod publike motivirajući za buduća djela jednog autora?

MARTINAC: Uspjeh je relativna stvar u pisanju jer netko ga mjeri po broju prodanih knjiga, netko po dobivenim nagradama, netko po zanimanju javnosti i posjećenosti predstavljanju knjiga ili književnim kritikama i objavama u stručnim časopisima. Pa prema tome motivacije su različite. Moj osnovni motiv je ljubav prema temi koju obrađujem i važnosti da bude zabilježeno bez obzira na reakcije čitatelja. Bogu hvala na postignutom uspjehu ali i da je kojim slučajem izostao ne bih odustala u naumu da zabilježim to što jesam.

Bljesak.info: S uspjehom pišete i prozu i poeziju, zaronite pritom i u ljubavne poetske proplamsaje, ne bježi Vam ni svakodnevni čovjekov život, društvena zbilja, ispred pera. Ali, nekako se čini kao da su ljudi, čitatelji, ponajviše senzibilizirani kad pred njih dođe domoljubno štivo. Je li to uistinu tako i ako jest – zašto?

MARTINAC: Jedan od tematskih podjela lirike je i domoljubna koju osobno volim pisati. Izražava osjećaj ljubavi i privrženosti domovini. Velika je uloga književnosti u očuvanju identiteta, državotvornosti i same svijesti pripadanja jednoj naciji. Izričaju domoljublja u pisaca pridonosio je i osjećaj što se osjećaju pozvanim na očuvanje ne samo ugroženog naroda odnosno nacije, nego istodobno i vjere, a posebno jezika. Opće poznato je književno domoljublje europskih pojava kroz stoljeća, podjednako i kod velikih i kod malih naroda. Danas izražena potreba za domoljubnim štivom veže se uz položaj kako moga, tako i svakog drugog naroda.

Bljesak.info: Često književnici s dosta rezignacije kažu kako se izgubila navika čitanja knjiga kod publike, kako je gotovo uzaludno pisati. Ipak, sve je više novih književnih imena i dobrih knjiga. Koliko uspijevate pratiti rad svojih kolega u okruženju?

MARTINAC: Ne mislim da je uzaludno pisati, jer da tako mislim sigurno se ne bih trudila. Navika čitanja se nije izgubila nego se mijenja, a mi koji pišemo trebali bismo pratiti suvremeno društvo. Danas ne možemo sebi priuštiti čitanje romana preko tisuću stanica, moderan je roman kreće forme, brzog daha i zanosa, onaj koji će se moći pročitati na kraćem odmoru ili vikendu. Živi se brzim ritmom i u brojnim obvezama teško je uskladiti vrijeme opuštanja uz knjigu. Pravi zaljubljenici u knjige ne mijenjaju svoje navike i na njih se uvijek može računati, ali na žalost rijetki su. Razloge možemo pronaći i u opterećenom obrazovanom sustavu, koji je širokim programom potisnuo razvoj kulture čitanja kod djece kroz školske lektire.

Bljesak.info: Kakvi su trendovi u književnosti, prema Vašem uvidu, odnosno, koje su teme danas književnicima ''na dnevnome redu''?

MARTINAC: Danas se doslovce pište o svemu i svatko može pisati i objavljivati. Ali se iskreno nadam da će književna kritika napokon oživjeti i utjecati na stvaranje kriterija i odgovornosti kako se pod masovnim objavljivanjima ne bi zagušivala djela vrijedna pozornosti, a vjerujete ima mnogo djela koji su nezapaženo prošli a smatram ih vrijednim. Isto tako ima i djela koji su plijenili veliku pozornost medija a nisu ispunili očekivanja. No, samo sam individua u tom mišljenju i vrjednovanje radije prepuštam struci.

Bljesak.info: Sve češće se čuju (pr)ocjene kako će knjiga u klasičnome smislu nestati, prije svega kroz digitalizaciju medija. Može li se to uistinu dogoditi?

MARTINAC: Nemoguće da se to dogodi. Miris knjige u rukama, šuškanje stranica i osjećaj da je uz nas ne može ništa zamijeniti. Osobno kada čitam digitalizirani oblik dogodi mi se često da ga ne dovršim jer me toliko ne zaokuplja kao što je to slučaj s knjigom u ruci. Volim lijepo uređenu knjigu, kada se poštuju tiskarski standardi, sa stručnim recenzijama i svim ostalim što jedna knjiga treba imati. U procesu nastajanja knjige važnu ulogu ima i uredničko oblikovanje, posebno je značajan i veliki lektorski rad, zatim grafički doprinos bilo ilustrativno ili na neki drugi način. Na žalost na tržištu možemo naći svega i osobno gubim volju čitati loše urađene knjige.

Bljesak.info: Za kraj, što Vi radite u novije vrijeme, što Vaša publika može očekivati na planu novih djela iz Vašega pera?

MARTINAC: Tijekom ove godine u planu sam objelodaniti dvije nove knjige koje su u tehničkim pripremama. Riječ je o zbirci poezije Budna i novom romanu Od Franje do Franje. Trenutno istražujem novo područje zanimanja, radim bilješke i obilazim teren u potrazi za narativnim obiteljskim nasljeđem koje se također tiče našeg podneblja. Ne gasi se moja žeđ za istinom i razotkrivanjem prošlosti. Ali neopterećena prepuštam se toj avanturi i ne postavljam stroge ciljeve gdje me treba odvesti, slijedim instinkt i intuiciju.