Titov bunker više nitko ne želi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Građevinu u Konjicu u čiju je izgradnju uloženo 4,6 milijardi američkih dolara u 26 godina koliko je građena, a koja je trebala služiti za spas užeg predsjedništva i izvršne vlasti Jugoslavije u slučaju nukleranog napada, danas nitko ne želi.

Do 2012. godine Titov ratni tunel bio je pod ingerencijom Oružanih snaga BiH, međutim resorno ministarstvo je procijenilo da nije perspektivan za OS BiH te je vraćen Vladi FBiH. Nakon kraćeg vremena Vlada FBiH ga je odlučila ustupiti na korištenje poduzeću Igman koje je u njenom većinskom vlasništvu. Međutim, vodstvo ove tvrtke ARK ne želi, piše Večernji list.

''Kompanija je tražila povratak magacina koje je bilo vojarna, ali nismo tražili ARK. Vlada FBiH nam je ustupila sve. Međutim, za održavanje ARK-a su potrebna velika financijska sredstva koje ova tvrtka nema'', kaže direktor Igmana Džahid Muradbegović. Dodaje da je ARK ogroman trošak koji ovoj tvrtki ne treba te da su mjesečni troškovi za održavanje električne energije i djelatnika veći od 15.000 maraka.

''Nadam se da ćemo naći rješenje s Ministarstvom civilnih poslova ili kulture da se taj dio ustupi na korištenje nekoj drugoj instituciji koja bi mogla od toga praviti turističku atrakciju. ARK nama smeta'', kaže Muradbegović, javlja Večernjak.

Voditeljica ureda Turističke zajednice HNŽ-a u Konjicu Jasminka Hadžajlija kaže kako je ARK veliki turistički potencijal za kojim vlada veliko zanimanje.

''Znali smo bilježiti više od 10.000 posjeta tijekom godine. Vjerujem da će se i ubuduće naći mogućnost za posjete ovom objektu'', istaknula je Hadžajlija. Objekt se sastoji iz tri dijela.Prvi je vidljiv i zove se maskirni dio, sastoji se od tri objekta: nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita te objekta u kojem je trebalo biti smješteno osoblje za tehničku podršku.

Inače, Titov bunker u Konjicu godinama je bio dobro čuvana tajna. Građen je u tajnosti od 1953. do 1979. Sastoji se iz tri dijela. Prvi je vidljiv i zove se maskirni dio, sastoji se od tri objekta: nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita te objekta u kojem je trebalo biti smješteno osoblje za tehničku podršku.

Kada prođete kroz hodnik prve kuće, otvara se troje teških metalnih vrata debljine 1,20 metara, iza kojih se nalazi tunel koji vas vodi do srca atomskog skloništa na dubini od 280 metara i dužine 202 metra. Tuneli povezuju maskirni dio sa III dijelom objekta - atomskim skloništem, koje može izdržati nuklearni udar jačine 20 kilotona. Zidovi tunela su izrađeni ručno od drveta. Cijeli objekt osvjetljava 6.000 neonki.

Treći dio objekta je u obliku potkovice i to je štićeni dio, jer se u njemu nalaze sistemi za zaštitu, protivpožarni sistem, sistem za zaštitu od nuklearnog udara, klima... Podijeljen je na 12 blokova. Najznačajniji su blokovi 6 (komunikacije), 8 (Titov blok), 9 (pluća objekta-klima), 10 (cisterne za naftu) i 11 (voda).

U slučaju opasnosti od nuklearnog udara bunker je bio spreman primiti 350 osoba iz najvišeg vojnog i političkog vrha bivše SFRJ. Oni su mogli boraviti tu šest mjeseci bez ikakavog kontakta sa vanjskim svijetom, jer se u njemu nalazi sve ono što je potrebno za normalan život.

Bunker pokriva ukupno 6.854 m², ima više od 100 spavaonica s udobnim ležajevima, dvije velike konferencijske sale, pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika i kablovskom televizijom, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto centar, bolnicu sa operacijskom salom...

Unutar objekta se nalazi i veći broj prostorija za ukupno 21 sustav za održavanje. U njemu se nalaze dva spremnika sa 50 tona nafte, dvije vrste klime, bazen sa 170 kubika vode, tekuća voda i tehnička iz prirodnog bunara koji se nalazi u planini.

Svaki sustav ima alternativu u slučaju da prvi zakaže.

Temperatura u bunkeru je između 21 i 23 stupnja celzija, a vlažnost zraka od 60 do 70 posto, što predstavlja idealne uvjete za život.