Tomislav Zovko: Nije svaka umjetnost lijepa, niti treba biti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Večeras će u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače biti zatvorena izložba Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH na temu „Promjena“. Kroz dva tjedna izložbe ljubitelji umjetnosti imali su priliku pogledati devetnaest radova u kojima su domaći umjetnici kroz različite medije pokušali artikulirati svoj odnos prema stanju promjene koje je neizostavan dio života svakoga čovjeka.

U povodu otvaranja izložbe četveročlani stručni žiri dodijelio je novčane nagrade i skulpture s prekidačem koje simboliziraju promjene za tri najbolje realizirana rada. Nagrađeni su Josip Mijić, Mario Šunjić i Tomislav Zovko. Upravo je potonji, mladi širokobriješki umjetnik, osvojio prvu nagradu za svoj rad „Težina promjene“, što je i bio povod našeg razgovora za Bljesak.info.

Zovko je magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2012. u klasi red. prof. Ante Kajinića. Trenutno je na doktorskom studiju "Ars Sacra" na istoimenoj akademiji pod mentorstvom prof. Antuna Borisa Švaljeka. Sudionik je raznih likovnih kolonija. Do sada sudjelovao na tridesetak skupnih izložbi te priredio devet samostalnih izložbi. Član je Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH od 2012. i član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 2013. Trenutno radi kao predavač na Visokoj školi "Logos centar" u Mostaru.

Bljesak.info: Na spomenutoj izložbi osvojio si prvu nagradu, a koliko nam je poznato, ujedno prvu uopće u svome stvaralačkom radu. Ljubiteljima umjetnosti predstavio si se radom „Težina promjene“. O čemu je točno riječ?   

Tomislav Zovko: Promišljajući o „Promjeni“ kao temi, zaključujemo kako je ona prožeta kroz sve pore života i ljudske egzistencije, dajući i čineći određeni ritam življenja u varijacijama. Uzimajući u obzir pojedinca, osobu, čini se da svaka promjena u danom trenutku nosi u sebi određenu težinu ili tegobu, bez obzira na krajnji ishod. Promjena je često, ili gotovo uvijek, neizbježna. U djelu „Težina promjene“ stavljen je naglasak upravo na spomenute činjenice. Obuhvatiti promjenu kao stanje duha, svijesti ili pak fizičko stanje te je vizualizirati i prikazati kroz medij slikarstva čini određen izazov. Koliko god promjena u određenim situacijama bila konkretna pojava, njenim uopćavanjem, ista postaje apstraktna.

Što se tiče tehničkog aspekta, ovo djelo izlazi iz klasičnih oblika štafelajnog slikarstva, no ipak je vezana za iste. Slika je diptih a i ne mora biti, ona je slika a isto tako i objekt ili prostorna instalacija. Jedno platno koje povezuje dva rama svojim pružanjem prolazi upravo kroz tu težinu promjene. S lijeve na desnu stranu (ili obrnuto) platno nije glatko, niti klasično zategnuto što po sebi simbolizira sva trzanja, turbulencije, neugodnosti, izlomljenosti i poteškoće koje nosi određena promjena. Ono je zavijeno kao kada želimo iscijediti tekućinu iz određene tkanine. Kao što život iz čovjeka naglom promjenom cijedi one najbolje ili najgore osobine.  

Na platnu je intervenirano samo crvenom bojom u više tonova, tehnikom drippinga koja sama po sebi nosi promjenu ritma i nepredvidivost poteza. Ta ista crvena zbog svoje simbolike; ljubavi, strasti, straha, krvi, rata, života i smrti, objedinjuje najsnažnije emocije koje evociraju promjenu. U konačnici, slika nije potpuno fiksirana i varira svojom dimenzijom i izgledom te je potrebna intervencija autora pri svakom novom postavljanju. Dakle, načinjena tako da je i sama ima sklonost i nužnost promjene.

Bljesak.info: Što ti kao mladom umjetniku znači ta nagrada?

Tomislav Zovko: Ova nagrada za mene predstavlja poticaj i motivaciju za daljnji rad. Vidim to kao veliki kompliment prema meni upućen od stručnog žirija. No, isto tako sada imam potrebu, da ne kažem obvezu, opravdati ovo priznanje kroz daljnje umjetničko djelovanje. Nadam se da će Društvo hrvatskih likovnih umjetnika FBiH uspjeti održati ovu ideju, te da će ona prerasti u tradiciju. Iz toga može proizaći samo dobro u smislu motiviranja autora, stvaranja kvalitetnijih likovnih djela te samim time i poboljšanja likovne scene općenito.

Bljesak.info: Svoj stvaralački opus i slikarski bunt javnosti si predstavio slikarskim ciklusom „Globalna silikonizacija“. Koliko nam je poznato, istim si želio ukazati na potrebu za promjenama i poslati snažnu i moćnu poruku upozorenja svima nama. Kakva se poruka krije u tvojim silikonima?

Tomislav Zovko: Tema ciklusa koju opisuje sam naslov „Globalna silikonizacija“ je kompleksna i slojevita ali u isto vrijeme jednostavna jer se odnosi na trenutno stanje u svijetu. Silikon koji koristim kao materijal aludira na izvještačenost društva ne samo u fizičkom i materijalnom pogledu nego i u sociološkom i duhovnom smislu. Kasnije u razvoju ciklusa dolazi do kombinacije raznih materijala u slikanju, pokušavajući spojiti nespojivo. Cijeli ciklus počiva na dualizmu, na kontrastima, kako u smislu značenja onog što je prikazano tako i u smislu korištenja likovnih elemenata i kompozicijskih načela na slici. Sam sebi postavljam pitanje, kako ostati čovjek u dehumaniziranom svijetu!? „Globalna silikonizacija“ predstavlja borbu za egzistenciju duha, prirodne ljepote i svega organskog i prirodnog, što se danas pokušava staviti u drugi plan, sputati i zaboraviti. Slike su kontrolirani kaos organskih oblika, ograničen i sputan u manje ili više strogo geometriziranim poljima i granicama, koje dolaze u prvi plan. Moja osobna borba, a možda i borba cijelog čovječanstva iz moje perspektive. Slike su gotovo lišene boje, tonovi crne, sive i bijele prevladavaju, crvena je tu tek kao znak života, ali i kao upozorenje. Cijeli ciklus je kronološki presjek razvijanja ideje i kompliciranje i širenje iste, što je jasno vidljivo na slikama. Repeticija jedno te iste ili slične ideje, daje sličnost ali i fine razlike koje zaokružuju ciklus u jednu kompaktnu cjelinu.

Bljesak.info: Koliko je (mladom) umjetniku važna reakcija publike?

Tomislav Zovko: Reakcija publike je bitna, no ne i najbitnija stavka. Mišljenja ljudi različitih profila je uvijek dobro čuti, no ne treba sve primiti i prihvatiti kao takvo. Tko god se ozbiljno bavio umjetnošću, zasigurno se ponekad zapitao, što je zapravo umjetnost i tko je uopće mjerodavan da to odluči. Umjetnik, umjetničko djelo, publika, kritika... Sve su to neizostavni dijelovi jednog organizma.

Bljesak.info: Kakvu onda danas ulogu ima umjetnost u društvu?

Tomislav Zovko: Što se tiče likovne umjetnosti ona zapravo i nema neku zavidnu poziciju ili ulogu u današnjem društvu. Osim što može estetski oplemeniti određeni interijer ili eksterijer trebala bi nositi težinu i simboliku vremena u kojem nastaje. Danas se često poistovjećuju pojmovi umjetnosti i zabave. Dakle, ljudi žele da ih nešto zabavi, da im je lijepo, te da im odvrati pozornost od surove stvarnosti. No, nije svaka umjetnost lijepa, niti treba biti. Umjetnost gleda na stvari s neke treće strane. Ona je iskrena, istinita i u namjeri čista. Uloga umjetnosti jest prenijeti određenu poruku te izazvati reakciju ili emociju koja će ostaviti tragove u danom vremenu.

Bljesak.info: Kakvi su ti planovi za budućnost?

Tomislav Zovko: U planu mi je završiti doktorski rad te doktorsku izložbu. U međuvremenu možda nastane cijeli novi ciklus inspiriran temom „Promjena“. Uglavnom, raditi, stvarati, slikati, izlagati, biti prisutan. Možda najbitnije od svega biti prisutan djelima.