Turski grad nominiran za Nobelovu nagradu za mir – Znate li zašto?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Turski grad Kilis, koji se nalazi na granici sa Sirijom, već više od četiri godine svoja vrata otvara sirijskim izbjeglicama koje su trenutno u većem broju nego lokalno stanovništvo grada. U zahtjevnom izazovu izbjegličkog vala, koji je rezultirao temeljnim promjenama na poljima kulture, infrastrukture grada te općinskih usluga, lokalno stanovništvo, uprava i civilno društvo udruženim snagama čine sve za svoje komšije Sirijce. Kilis, koji prolazi kroz veliki ispit ljudskosti, ove je godine jedan od kandidata za Nobelovu nagradu za mir, navodi se u tekstu Generalne direkcije za medije i informacije Republike Turske.

Kilis, koji je krajem 2015. godine u svom centru brojao 106.293 stanovnika, danas je domaćin za više od 120 tisuča sirijskih izbjeglica. U pismu Odboru za Nobelove nagrade u kojem je član turskog parlamenta Ayhan Sefer Üstün predložio kandidaturu Kilisa, navodi se u tekstu.

‘’Šta bi se dogodilo kada bi u centar Pariza, koji broji skoro 2,5 milijuna stanovnika, u goste došlo više od 2,5 milijuna izbjeglica koje su pobjegle od rata? Ili kada bi u centar Londona koji ima više od tri milijuna stanovnika došlo i utočište tražilo preko tri milijuna ljudi koji bježe od rata ili nekih prirodnih katastrofa, šta bi Englezi pomislili, uradili? Ili vi, uvaženi članovi Odbora, razmislite kada bi se u Oslu na postojećih milijun stanovnika dodatno ugostilo još milijun izbjeglica? Šta mislite kakav bi bio prag tolerancije i razumijevanja? Međutim, u Kilisu se dogodilo nešto drugačije od očekivanog; ljudi su podijelili i dijele svoje poslovne i društvene prostore, svoje kuće, trgovinska tržišta ... Smatram da na svijetu ne postoji sličan primjer masovne mirovne akcije poput ove. Jedan turski grad, koji mnogo toga čini za sirijske izbjeglice, spreman je da bude kandidat za Nobelovu nagradu za mir - navodi u pismu Odboru za Nobelove nagrade član turskog parlamenta Ayhan Sefer Üstün koji je predložio Kilis za nominaciju.

Primjeri dijela ljudskosti o kojima svjetski mediji obimno izvještavaju, od različitih edukacijskih tečajeva, koje civilno društvo, lokalno stanovništvo i uprava Kilisa organiziraju za Sirijce, koji su zbog ratnih dešavanja u svojoj zemlji utočište potražili ovdje, do zabavnih aktivnosti za djecu, dobrovoljnih akcija studenata Sveučilišza Kilis te besplatnih zdravstvenih, obrazovnih usluga koje se pružaju gostima iz Sirije, doprinose uvećanju međunarodne podrške kandidaturi grada Kilisa za Nobelovu nagradu za mir.

Biro za stanovništvo, izbjeglice i migraciju američkog State Deprtmenta pripremio je tekst naslova “Jedan turski grad, koji mnogo toga čini za sirijske izbjeglice, spreman je da bude kandidat za Nobelovu nagradu za mir” te podijelivši ga na svom službenom Twitter profilu objavio je da podržava Kilis.

Za Sirijce, koji su zbog izbijanja građanskog rata bili primorani napustiti svoju zemlju, Turska je država u kojoj su najviše tražili utočište. U Turskoj, koja je za potrebe raseljenih osoba potrošila više od devet milijardi dolara, danas živi skoro dva milijuna i 734.000 sirijskih izbjeglica. Skoro 283.000 izbjeglica boravi u 26 visokostandardiziranih prihvatilišta (izbjeglički kampovi). U tim centrima, koji liče na male gradove, omogućen je svaki detalj, poput trgovinskih centara, škola, vrtića, prostora za tečajeve, razne hobije i sportske aktivnosti te jedinice za besplatne zdravstvene usluge. Jedan od najvećih takvih kampova nalazi se u dijelu Öncüpinar u Kilisu, navodi se u saopćenju.

Visoki komesar Ujedinjenih naroda Antonio Guterres, koji je 2012. godine posjetio ovaj kamp, rekao je da usluge koje se pružaju su kvaliteta koja dolikuje ljudskom dostojanstvu te je međunarodnu zajednicu pozvao na solidariziranje i davanje podrške kako bi se ovi visoki standardi nastavili pružati i primjenjivati u svim ostalim mjestima.

Ambasadorica dobre volje UNHCR-a Angelina Jolie, koja je zajedno s Guteresom posjetila izbjeglički kamp, kazala je da nigdje nije vidjela centar poput ovoga i dodala da su “obitelji, djeca jako zahvalni turskom narodu i vladi te da se nada da će i u svim ostalim mjestima, za boravak obitelji koje su primorane da bježe iz svoje zemlje, biti omogućeni kampovi poput ovoga”.

Iako od tada nije pružena skoro nijedna međunarodna pomoć, standardi se i dalje nastoje održati na najvećem nivou, kako u kampu u Öncüpinaru, tako i u drugim prihvatnim centrima širom zemlje, saopćeno je u ponedjeljak iz Generalne direkcije za medije i informacije Republike Turske.