U Ljubuškom otkriveno nalazište iz mlađeg kamenog doba

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''U zaseoku Beriš na Humcu kod Ljubuškog otkriveni su tragovi neolitičkog naselja otvorenog tipa'', izjavio je voditelj Odjela za arheologiju Kulturno-sportskog centra Ljubuški Mirko Rašić.

Probnom sondom otkriveni su ulomci neolitičke keramike, kremena i životinjskih kosti u intaktnom kulturnom sloju, u kontekstu potencijalnog naseobinskog objekta. U subhumusnom i humusnom sloju, zahvaljujući recentnoj meoliorizaciji terena, pronađene su velike količine kasno antička keramike koja potvrđuje i znatno kasnije trajno ili privremeno prebivalište.

Arheološki potencijal ovog lokaliteta uočen je terenskim pregledom u okviru projekta „Rimska i kasnoantička nalazišta uokolo lokaliteta Gračine; Dokumentacija i nedestruktivne metode istraživanja“ koji se provodi u suradnji s općinom Ljubuški i Poljskog instituta za arheologiju. Shodno tome, planirana su i realizirana probna iskapanja koja su potvrdila naslućivanje karaktera nalazišta i datacije.

Iskopavanje je organizirano u suradnji Kulturno-sportskog centra općine Ljubuški te djelatnika za arheologiju Sveučilišta u Mostaru, Mirka Rašića i Tina Tomasa, kao i arheologa Josipa Tabaka i studenta arheologije Tomislava Mihalja.

Neolitik ili mlađe kameno doba je prapovijesno razdoblje obilježeno značajnim prije svega gospodarskim i društvenim promjenama koje su implicirale čitav niz novih pojava u materijalnoj i duhovnoj kulturi prapovijesnih ljudskih zajednica.

Novuum koji bitno određuje neolitik je gospodarstvo zasnovano na stočarstvu i zemljoradnji, čime je osigurana konstantna i relativno sigurna dostupnost hrane, te sjedilački način života koji je organiziran u naseljima permanentnijeg tipa.

Najvažniji aspekt koji se javlja u materijalnoj kulturi neolitičkih zajednica su predmeti od keramike (naročito keramičko posuđe), koji postaju osnovni element u određivanju neke neolitičke kulture. Koje su prema vlastitim afinitetima, i na sebi svojstven način tu keramiku izrađivale i ukrašavale. Keramiku pronađenu na lokalitetu Beriš možemo datirati u srednji i kasni neolitik (5000-3500 g. pr. Kr.).

Općenito kroz prapovijest, kulturno-povijesni razvoj Bosne i Hercegovine u velikoj mjeri je određen prema geomorfološkim kriterijima. Tijekom neolitika to je možda i najviše izraženo, s jasno izdiferenciranim kulturnim zonama, od kojih je Hercegovina najviše individualiziran areal. N

aime, prirodno gravitiranje Hercegovine istočnoj Jadranskoj obali ostala je trajna odrednica ukupnih razvojnih procesa tijekom neolitika koji su u velikoj mjeri kompatibilni s onima dokumentiranima na širem prostoru istočnog Jadrana i Mediterana. Prema tome stariji neolitik Hercegovine obilježava razvoj impresso kulture, srednji neolitik danilske, a mlađi neolitik hvarsko-lisičićke kulture.

Na području Hercegovine poznato je više neolitičkih nalazišta od kojih se izdvajaju Ćiševina u Lisičićima kod Konjica, Zelena pećina iznad vrela Bune kod Mostara, zatim Čaire, Hateljska pećina, Lazaruša i Jejinovača kod Stoca, pa Vukova njiva i Žukovička pećina kod Posušja te Ravlića pećinu iznad vrela Tihaljine u Drinovcima.

Neolitička nalazišta na otvorenom iznimno su raritetna. Lokalitet u Berišu, radi položaja između dvaju rijeka u polju, i goleme koncentracije vode, možda predstavlja neolitsko sojeničko nalazište otvorenog tipa, priopćeno je iz Kulturno-sportskog centra Ljubuški.