U Mostaru održana radionica o narječju i ikavskoj baštini

Tekst članka se nastavlja ispod banera

 Ikavska radionica o narječju i ikavskoj baštini upriličena je u srijedu u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru, u sklopu XVII. humskih dana poezije.

U prvom dijelu radionice pod nazivom "Filološki pogledi" govorili su dr. sc. Irena Krumes sa Sveučilišta u Osijeku, prof. dr. Antun Lučić sa Sveučilišta u Mostaru te Vice Bošnjak.

Krumes je govorila na temu "Hrvatska ikavica u nabožnoj literaturi 18. stoljeća" s posebnim osvrtom na katekizme, u kojima je prevladavala štokavska ikavica i koji su, kako je kazala, imali nemjerljivu ulogu te bili rado čitani, jer su osim vjerske poduke služili i za opismenjivanje.

''Nabožna literatura u 18. stoljeću uglavnom je služila opismenjivanju, a katekizmi su bili na neki način glavno sredstvo poučavanja opismenjivanja. Katekizamska literatura u tom je stoljeću doživjela svoj vrhunac i veliki broj katekizama tiskan je tada u svim krajevima gdje se govorio hrvatski jezik'', kazala je Krumes, istaknuvši kako su se katekizmi u 18. stoljeću javljali u različitim oblicima i to Kanizijevski hrvatski katekizmi, Bellarminovi i Rimski katekizmi.

Profesor Lučić u svom je obraćanju kazao kako je ikavica, kroz svoje podioke, za standardni hrvatski jezik "poput vučne službe", istaknuvši da ako je standardni jezik suvremena brza prometnica, onda u slučaju kakva kvara valja pozvati tu vučnu službu.

''Organska vezanost za ikavicu, još uvijek koliko toliko u ovodobnom našem življenju, nije izbačena, a gorljiva strast i zalaganje čini i da se kroz kreativan nemir ona još uvijek preporađa i da joj to vidljivo i nevidljivo lice dozivamo i dajemo joj još više duše i poziva'', kazao je Lučić.

U drugom dijelu radionice pod nazivom "Književni prinosi" obratili su se književnici Zdravko Nikić, Ružica Hrnjkaš i Dušan Musa.

Nikić je govorio o ikavskom govoru svoga rodnog kraja – Ružića, koji mu je kako je kazao usađen duboko u srce te kojeg nije moglo izbrisati ni školovanje u Splitu, studij u Prištini, a kasnije i u Sarajevu.

Istaknuo je kako se ikavski govor Ružićkog kraja dosta fonetski i morfološki, ali i sintaktički, razlikuje od susjednih govora te da o trebalo dosta truda i zalaganja kako bi se obradila ta tematika.

Također je kazao kako je malo lingvista, jezikoslovaca iz hrvatskoga naroda u BiH koji su se sustavno bavili proučavanjem hercegovačke ikavice, spomenuvši značajnim prof. Antu Kraljevića koji je izdao "Ričnik zapadnohercegovačkog govora" te Matu Šimundića s djelom "Govor Imotske krajine i Bekije".

U svim svojim do sada objavljenim književnim djelima (tri zbirke pjesama i tri romana) Nikić se koristi ikavskim govorom Ružićkog kraja, a kako je kazao, dok god bude mogao pisati u svojim će djelima koristiti barem malo ikavice.

''Treba se boriti da se naša lipa ikavica sve više čuje u našem kraju, a ja ću dokle god budem moga pisati u svakom svom djelu barem malo ubaciti ikavice i bilo bi mi vrlo drago kada bih dočekao da se uvede predmet izučavanja ikavice, jer mislim da bi to bilo itekako potrebno i hvale vrijedno'', kazao je Nikić.

Ikavsku radionicu glazbeno je, nastupom na guslama, upotpunio Marko Čolak.