U Mostaru sahranjen dugogodišnji radijski ton majstor Željko Markotić - Pinđa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U prisustvu rodbine, velikog broja prijatelja i jednog broja bivših kolega, jučer je na Gradskom groblju Sutina u Mostaru sahranjen Željko Markotić - Pinđa, dugogodišnji ton majstor na Radio Mostaru.

Markotić je u vrijeme domovinskog rata radio kao ton majstor na Radio Mostaru i Radiju Herceg Bosne, a nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, Markotić je otišao živjeti i raditi u Norvešku, gdje ga je 12. travnja, u gradu Bergenu, i smrt zatekla u 66. godini života. Njegova supruga Mersija, bivša spikerica Radio Mostara, umrla je prije pet godina, također u Norveškoj. Iza njih je ostala kćer Lana.

Željko Markotić - Pinđa bio jedan je od najpriznatijih tehničkih stručnjaka u vrijeme kad je Radio Mostar stasao u respektabilnu radijsku postaju. Iako je Radio Mostar uvijek radio u relativno skromnim financijskim i tehničkim uvjetima, znao je kako slijediti i implementirati moderne trendove i dostignuća po pitanju proizvodnje i emitiranja radijskog programa.

Markotić je godinama brinuo i za tehnički zahtjevne nastupe ansambla Mostarske kiše, realizirao brojne prijenose niza javnih događaja, sportskih i glazbenih priredbi i drugih manifestacija.

Dirljivim pismom koje je pročitano na ispraćaju Željka Markotića, prisutnima se obratio novinar, pjesnik i publicist Mišo Marić, podsjećajući na dugogodišnje iskreno prijateljstvo i uspješnu suradnju s Markotićem.

"Postoje riječi koje ne želimo reći, postoje sudbine koje ne možemo izbjeći, okrutno smo osuđeni na njih. Pa dalek, umoran i nesretan načinjem ovo slovo oproštaja s Pinđom: Život me počastio i usrećio da sam rastao i srastao s njim u duhovnog blizanca. Za skoro pola stoljeća vedrog, bratskog drugovanja i prijateljstva nikad me nije iznevjerio, nikad povrijedio, dapače, učinio mi je život praznikom. Osim 12. aprila ove godine kad nas je ožalostio. Bar za lijepa vijeka nije ličio na pokojnika, a susretah one koji jesu. Da je sudbina pravedniji redatelj filmskih priča u koje su nam pretočeni životi, dala bi mi da posljednje kadrove iz života Željka Markotića izdubliram. Jer po logici rodnog lista, meni je, a ne njemu bilo putovati pa sam istinski posramljen što me preduhitrio. Ali kad je čovjek putnik s janjećim pasošem iz stozuba, vučjeg stoljeća - ko mari za pravdu...", napisao je Marić iz engleskog Exetera.

Nakon toga jedna skupina bivših članica Mostarskih kiša otpjevala je pjesmu "Neretva".