U selu Cerovo se okupilo više od 300 Menala

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ove godine navršava se 225. obljetnica od Popisa pučanstva koji je 1792. godine obavio don Grgo Matušković za župu Hrasno. U tom je popisu u mjestu Cerovo popisao 19 osoba s prezimenom Menalo, piše Cnak.ba.

Da on nije zašao uzduž i poprijeko po cijeloj župi Hrasno, ne bismo danas imali taj povijesni podatak o prvotnoj zajednici Menalova roda. Uoči obljetnice prvoga zapisa o Menalima rodila se ideja da bismo se kao krvni nasljednici mogli okupiti tamo gdje su popisani ovi prije 225 godina.

Što se tiče prezimena u južnom dijelu Hercegovine, odnosno u Trebinjskoj biskupiji, možemo slobodno reći da je vjesnik don Stjepana Batinovića Dumo i njegov narod osnovni pisani izvor iz kojega se može crpsti početak, razvoj i povijesni tijek mnogih naših prezimena. O nekim prezimenima možda ima samo nekoliko stranica, ali su one osnovno polazište za studiozno istraživanje toga prezimena. Prezime Menalo karakteristično je za sela Cerovo i Kolojanj u neumskoj općini. Danas je ovo prezime prisutno, neki govore, u deset država na četiri kontinenta. Potvrdu točnosti ovim brojkama dalo je i 360 pristiglih prezimenjaka iz svih krajeva svijeta.

Uz rodbinsko prijateljevanje Menali su u svome rodnom Cerovu dobili i duhovnu okrjepu svetom Misom koju je u koncelebraciji s desetoricom svećenika predvodio biskupov izaslanik don Rajko Marković, dekan stolački i dugogodišnji župnik hrašnjanski, koji je u prigodnoj homiliji progovorio o tri točke važne za svakoga čovjeka, a posebice Menale.

1. Molitva. Govoreći o molitvi spomenuo je kako je prvo selo u župi Hrasno, u koje je došao kao kapelan, zajedno s don Stjepanom Batinovićem, bilo upravo Cerovo. Spuštajući se prema selu, rekao je da je selo kao iz bajke. Na samo sebi svojstven način don Rajko je opisao jesenju večer u Cerovu. Od sitne i krupne stoke, koja se namiruje, pa do Zdravo Marije na koju bi pok. Grgo potežući zvono na grobljanskoj kapelici, pozivao na molitvu. Tada bi se sve ostavljalo i započinjala bi večernja molitva, koja bi se orila iz svih kuća dok bi se podizao dim sa svakoga ognjišta.

2. Sveta Misa bila je druga točka don Rajkove propovijedi. Opisivao je kako su Menali uvijek bili složni ne samo u radu nego i u molitvi, kako bi zauzimali mjesto u kapelama u Cerovu i na Kolojanju, kako bi započinjali pjesmu i slavili Boga, a nakon Mise bi se okupili u jednoga domaćina i svi s njime pričali o raznim temama iz vjerskoga i društvenoga života.

3. Treća je točka bila pomaganje Crkvi. Istaknuo je dobročinstva Menala iz svijeta i onih domaćih uklopivši to u priču o postajama križnoga puta na Gradini, jer su Menali odigrali veliku ulogu u gradnji i oblaganju postaja, kao i o doniranju pojedinih postaja istaknuvši Grgu majstora, koji nije htio naplatiti niti jedne dnevnice nakon obilnoga posla kojega je učinio.

Nakon svete Mise otkriven je i novoizgrađeni spomenik podignut žrtvama Prvoga i Drugoga svjetskog te Domovinskoga rata. Na spomeniku su isklesana i u zlato ugravirana imena 23 poginula i nestala Menala, što je za ovaj rod velik broj.

Još su jedan spomenik dobili Menali, a to je knjiga o Menalima, koja nosi naslov Menali. Koristeći Status animarum don Grge Matuškovića iz 1792. godine također istražujući matične knjige župe Donje Hrasno i okolnih župa, don Nikola Menalo je pokušao istražiti povijest Menala ispitujući stanje usmene predaje o svome prezimenu koja doseže do današnjih dana. Na osnovi toga istraživačkog rada o Menalovu rodu složio je svoje djelo, tj. vrijednu knjigu u šest poglavlja:

1. Kratka povijest Menalova roda. U prvom poglavlju don Nikola se osvrće na same početke i korijene Menalova prezimena, ističe značajne osobe kao i priče koje do danas kruže o junacima Menalova roda, osobito iz turskih dana, na koje su oni osobito ponosni.

2. Don Stjepan Batinović o Menalima u Vjesniku. Ovdje autor donosi razne don Stjepanove članke vezane uz nastanak, lozu, razvoj i iseljeništvo, ali i događaje vezane uz Menale napose u Cerovu i Kolojanju.

3. Iz crkvenih knjiga župe Donje Hrasno o Menalima. Don Nikola u trećem poglavlju donosi matice krštenih, vjenčanih i umrlih kao i Stanje duša Menalova prezimena.

4. Rodoslovlje. Ovdje autor prati obiteljsko stablo svoga prezimena od samoga korijena do današnjih dana upisujući one podatke do kojih je u svome istraživanju uspio doći.

5. Duhovna zvanja u Menala. U ovom kratkom poglavlju opisana su dva duhovna zvanja kojima je Bog obdario Menalovo pleme. To su don Nikola, autor knjige i časna sestra Mara (Berislava) koja je cijeli svoj redovnički život provela u Njemačkoj gdje se i danas nalazi.

6. Kapele, groblja i spomenik. Na kraju knjige don Nikola se osvrnuo i na kapelice i groblja u Cerovu i Kolojanju, kao i spomen-obilježje na kojem su zauvijek ucrtana imena Menala koji su kao žrtve pali za slobodu i budućnost svoga hrvatskog naroda u Prvom, Drugom i Domovinskom ratu.

Na kraju knjige donosi se kratka fotografska priča o Cerovu i Kolojanju, kao i dio iz recenzija mr. don Mile Vidića i dr. don Milenka Krešića. Ukupno 380 stranica.

Nadat se da će se i u drugim rodovima i plemenima naših hercegovačkih biskupija naći jedna poduzetna i spremna osoba koja bi prikupila sav dostupan materijal o svome prezimenu i to složila u jednu knjigu. Takva knjiga zasigurno bi bila najljepši spomenik tom prezimenu, plemenu i rodu. Što se tiče Menala oni imaju i takav spomenik. Tko god želi naći ponešto o Menalima na jednome mjestu, može potražiti u toj knjizi. Knjiga je pisana s ciljem: osvijetliti i posvijestiti povijest Menalova roda današnjim Menalima razasutim po čitavu svijetu prilikom 225. obljetnice spomena Menalova roda u Cerovu i kao takva veoma je vrijedan doprinos poznavanju mikropovijesti, odnosno poznavanju povijesti Menalova roda i mjesta njihova ishodišta Cerova i Kolojanja.

Današnja zajednica Menala u Cerovu i na Kolojanju, nakon 225 godina, broji isto članova: devetnaest. Tko će u budućnosti naseliti ove krajeve? Hoće li to biti Menali ili će se slika stanovništva promijeniti, samo dragi Bog zna.